Dugo nisam pisala. Već tjedan dana. Zbunilo me to da mi je post o vješticama završio na naslovnici. Nemam baš dobro mišljenje o postovima s naslovnice jer sam na istoj rijetko pronašla nešto zanimljivo. Uplašila sam se također da će me pronaći neki ljudi koje ne bih željela susresti ovdje. Ali, evo, sve je dobro završilo, prekrila sam si lice na nekim fotkama koje sam prethodno bila objavila, a nisam dobila nikakve loše komentare. Zahvaljujem svima na lijepim riječima! Jedino mi je žao da se nisam malo više potrudila oko teme – pisala sam tako, nepovezano, u nedostatku inspiracije i na poslu – ali to sada više nije ni bitno. Neki novi klinci na naslovnici.
*****
Maglovito mi je posljednjih dana. I vani i u glavi. Obožavam jesen ali ne trpim zagrebačku maglu. Najgore mi je kada ujutro idem u šetnju s psima. Prizori iz Jacka Trbosjeka ili Kingove Magle. Iz svakog grma prijeti potencijalni luđak ili sjekač. Brzo me prođu strahovi jer ipak nekako mislim da bi me moje đukele branile. Zavaravam se, jer se jedva odazivaju i na moja moljakanja da je dosta, da idemo kući i da ne jedu baš svako govno koje pronađu u parku.
*****
Evo opet te reklame. Ne podnosim Fiatovu reklamu „0% kamata“. Čujem je barem dvadeset puta dnevno i obavezno pjevušim nakon toga barem dva sata. Isti slučaj je bio i s „Hellmann's ma-jo-ne-za je naj-bo-lja!“ i s „Du-ka-tela, dukatela, mooooja radost cijeeeela!“, a osim Fiata, najnovija na repertoaru mi je „Baš za mene! Interspar za mene!“ Ne podnosim te pjevne reklame, ali očito imaju efekta. Ostavila sam u Intersparu za mene 500kn, a nemam pojma što sam kupila. Baš tipično za mene!
*****
Iako sam danima odolijevala, prošli vikend bila sam primorana odjenuti zimsku jaknu. (Armanina, tako da znaš - skroz je crna, izgleda kao kožuh, od umjetne kože naravno, izvana brušena a iznutra lažno krzno) Debela je i prikladna za ovakve vremenske uvjete, ali je debela pa bez pretjerivanja izgledam kao medvjedica u gradu i jedva se krećem i okrećem. No, važno je da grije i prekriva jajnike i dupe. Sve više su mi takve sitnice bitne. Izgleda da su Mamini savjeti konačno naišli na plodno tlo kod mene. Prije sam uglavnom hodala u nekim posve neprikladnim jaknama i kaputićima i cijele zime se smrzavala. Nisam nikada voljela te teške stvari na meni. Ni kape, šalove i rukavice. A sad mi je baš fine, lijepo toplo i ugodno. Dobro, nisam baš najpokretnija, ali zato ove zime neću zaraditi upalu jajnika pa se možemo baciti na pomladak.
E, i o tome nešto. Nikada nisam bila nešto previše pomodna. Ni u kojem smislu. Ali u posljednje vrijeme viđam sve više mojih vršnjakinja i vršnjaka s djecom. Nekako sam sve do nedavno mislila da i za to ima vremena, da sam još mlada i da definitivno nisam spremna za tešku i odgovornu ulogu majke hraniteljice. Nekako mislim da još nemam uvjete, da trebamo prvo napraviti ovo ili ono, a to sve zapravo ne drži vodu. Pa, moja Mama je mene isto rodila u podstanarskim uvjetima sa samo jednom plaćom. I vidi me sada, nikada mi ništa nije nedostajalo. Mi imamo dvije plaće, zdravi smo, pokretni (osim u jakni) i ne znam što čekamo. Ako budem čekala da kupimo stan, auto, vikendicu i oboje imamo plaće 15.000 kn, bojim se da će biti prekasno. Tako da odnedavno na mojoj „to do list“ stoji i riječ, jako bitna riječ, dijete. Osjećam da sam spremna. I za vjenčanje također, ali ono još uvijek ne stoji na listi.
*****
Još jedna pojedinost s liste je i krštenje. Moje. Pa, tko se to krsti u tridesetima?! E, pa ja. Moja najdraža Drugarica, buduća drugarica Kuma, i njezin Odabranik, moj budući drug Kum, konačno odlučili legalizirati svoju vezetinu. Sljedeće jeseni. Problemčić koji se pojavio je taj da niti Odabranik, moj budući drug Kum, a ni ja, njihova buduća drugarica Kuma, dakle, dvije vrlo bitne osobe za cijelu ceremoniju vjenčanja, nismo kršteni, a o ostalim sakramentima da ne pričamo.
Mojoj najdražoj Drugarici i budućoj drugarici Kumi je crkveno vjenčanje jako, jako, jako bitno, tako da nas dvoje moramo dati sve od sebe kako bismo je usrećili. Moja Mama, jedina vjernica u užoj i široj obitelji, ovu je vijest dočekala s čašicom rakije i suzom u oku. Nije pijanica, nego se u Slavoniji sve slavi s rakijom. Hvala Bogu na nebesima da ćeš se krstiti! A onda joj je i Brat saopćio da bi baš i on mogao jer Ana, njegova sadašnja i buduća, također sanja u crkvenom vjenčanju. Više ni čašica nije bila dovoljna. Još me uši peku od te rakiještine, bogtepita otkud joj!
Eto. Tim činom krštenja, licemjernim ako mene pitate, jako ću usrećiti dvije meni jako važne osobe. I konačno ću, crno na bijelome, dobiti potvrdu da idem u pakao!
Toliko o novostima. Ubija me kašljanje pa ni tipkati ne mogu kako treba.
P.S. Može li mi netko preporučiti svećenika u Zagrebu koji bi me mogao krstiti i koliko to košta?! Bog će vam platiti. A njemu ću ja, ako se ne možemo drukčije dogovoriti.
Post je objavljen 06.11.2006. u 15:58 sati.