Marketing
Božićni duh iz King Crossa
Nije vidjela da ga nema, osjetila je.
Prestala je tipkati SMS poruku i odmah pogledom preletjela oko sebe.
Još jednom.
I opet.
Nije ga bilo.
Panika je navalila baš iz mobitela, naježila joj leđa, zaklecala koljena, raširila oči i pritisnula glavu.
Brzim korakom napravila je mali krug, šarala pogledom tražeći narančastu jaknu u gomili. Ne, nije ga bilo.
Panika je napravila malo mjesta očaju, a malo i bijesu. Ostati na mjestu? Potražiti ga? Jebeni mobitel i SMS! Neka ide u tri pizde materine…
Majko mila, gdje mi je sin?
Stotine ljudi milile su predvorjem King Crossa, a ona se okrene i potrči prema izlazu. Skoro je tresnula u pokretna vrata, a zatim proletjela kroz njih iako se još nisu ni otvorila do kraja. Opet brzi pogled preko beskrajnog parkirališta. Još jedan. Ma nije ovdje, ne bi izašao sam na cestu. Jedino ako… ma ne, sigurna je. Ne bi on sam na ulicu.
Vrati se natrag u predvorje i počne brzim i dugim koracima grabiti kroz gomilu. Sad joj je već i srce svojim lupanjem najavilo da polako gubi kontrolu. Glasniji od bubnjanja u prsima bili su samo snažni udarci njenih peta dok je prvo pogledom, a onda i tijelom vijugala oko ljudi koji su postali jebene prepreke, ništa drugo.
***
Veliki lav sjedio je ispod palme u izlogu. Mora reći mami da mu ga kupi. Čim se sjetio da ga mama još čeka kod ulaza, odlijepi dlanove od izloga i okrene se. Nepregledni zid visokih ljudi tekao je ispred njega. Smrzne se od straha u djeliću sekunde. S koje strane je mama? Nije ni prislonio leđa na staklo, a pogled su mu zamutile suze kojima su se oči počele puniti. Čim se skutrio ispod njuške velikog lava, glavu mu lagano pogladi topla ruka.
***
Svaka nova sekunda koja je prolazila, zabijala joj je klin malo dublje u prsa, i ona su sad odbijala propeti se do kraja. A ljudi su u prolazu postajali utvare, obrisi koji iza sebe ostavljaju trag kao žar u mraku. Nije bilo detalja, nije bilo lica, ni izloga, ni žamora. Očajnički je htjela ugledati narančastu boju. Osjetila je kako joj tabani gore od snažnih koraka, a dva nevidljiva prsta počela su je pritiskati ispod grkljana.
Čim je zamakla iza ugla, na kraju širokog hodnika ugleda srebrnu kosu. Zamijetila ju je preko stotine ramena, potiljaka, tjemena, okovratnika, kravata, marama, torbica i božićnih ukrasa.
Zamijetila ju je jer se na klupici nadvila nad narančastu jaknu.
***
Kad je dječak podigao glavu i ugledao to staro, nasmiješeno lice, odmah joj je ispružio ruku. Povukla ga je nježno na noge i prislonila uz skute. Još suznih očiju, osjećao je kao da su dolebdjeli na klupicu ispred izloga iza kojeg se šepurio lav. Nadvila se nad njega, šapnula mu nešto u uho. On je kimnuo glavom, nasmiješio se, a starica je podigla pogled prema kraju hodnika. Oči joj postanu blage, kao da je vidjela utjehu koja se probija kroz vlagu potrošačke groznice.
***
Blage, mirne oči sijede starice pronašle su je preko dužine cijelog hodnika.
Sve je u redu. I to je to. Nema iznenađenja, olakšanja, sreće, ljutnje, tuge, bijesa. Samo poruka da je sve u redu. Otkuda, kako, zašto, nije bilo bitno, niti ju je zanimalo.
Približavajući se sinu, vidjela je kako je starica ustala, pogladila ga po kosi i lagano mu mahnula prije nego što je nestala iza ugla.
- Mama, samo sam htio vidjeti lava u… - dječakov glas prekinuo je njen snažni zagrljaj.
- Strašno sam se prepala, znaš?
- Znam mama, i ja.
- Obećaj mi da više nikad nećeš sam odlutati.
- Obećajem. Ali rekao sam ti da idem pogledati lava.
- Kakvog lava?
- Ovog u izlogu kojeg ćeš mi kupiti.
Nasmiješila mu se, opet ga zagrila, napomenula mu da se ne miče i zatim otrčala iza ugla. Srebrne kose nije bilo. Vratila se i sjela do sina.
- Tko je to bio? - upita ga.
- Baka mi je rekla da se ona brine za dečke koji su izgubili mamu.
- I što još?
- Da se ne plačem jer ćeš odmah doći. I čim je to rekla, ti si došla. Kak je teta to znala?
- Ne znam. Sad ću vidjeti.
Ustane i uđe u dućan. Bacila je i brzi pogled na lava.
- Dobar dan.
- Dobar dan, vidim pronašli ste sina.
- Jesam. Zapravo sam vas htjela pitati za stariju gospođu koja je…
- Sijeda kosa, crni kaput, sjedila s vašim sinom na klupici?
- Da, da, poznajete ju?
- Ne, nikad je nisam vidjela.
- Ne razumijem, pa kako onda…
- Vi ste već četvrta majka koja me ovaj mjesec pita za nju. Svaki put pronađu svoje dijete na ovoj klupici. A staricu, nju nikad nisam vidjela.
Post je objavljen 06.11.2006. u 20:45 sati.