Marketing
Guratelj
Ručao sam dosta kasno jučer navečer. Negdje oko šest. Nisam mogao prije, glava me je boljela i morao sam izaći van prošetati se. Šetnja se je pretvorila u nogomet s prijateljima, iako taj sport baš i ne volim i nisam ga igrao od osnovne škole, pridružio sam im se društva radi. Došao sam doma i pojeo svoj jedini obrok u danu. Nisam smjeo. Znao sam to , ali odlučio sam ignorirati tu činjenicu i baciti se na hranu. Do četiti u jutro nisam mogao zaspati. Iako će se Crvenokosa na ovo uvrijediti, ili će početi plakati ili na neki drugi način ovo okretati na sebe, ostao sam doma i razgovarao s njom na telefonu i nisam se išao šetati kada sam imao potrebu za tim. Naravno, ovo nije njezina krivica u nikom slučaju. Razgovarali smo preko mobitela, i ja sam se mogao dignuti, presvući i otoći vani ne prekidajući razgovor s njom. Istina je da sam imao potrebu biti sam sa sobom. A, razgovor ne bi tome pomogao. Nije mi se dalo šetati razgovarajući s njom. Jednostavno mi nije pasalo. I naravno nisam joj to rekao. U tome je slična Danieli, i to mi se ne sviđa. Čini mi se da slijedim neke nevidljive obrasce u svojim vezama. Svaki put kad joj kažem nešto što želim u našoj vezi , a što se njoj ne sviđa i što ona ne želi ( a, odnosi se na zajedničke stvari) ispušta onaj zvuk ranjene životinje kao da joj nabijam nož u stomak i okrećem ga. Što da onda napravim? Šutim i trpim. Ne volim često razgovarati na telefon, imam tu potrebu biti sam sa sobom i ne čuti tuđe glasove u glavi na nekoliko dana. Imam potrebu slijediti svoj ritam koji je sada lagano razjeben. Još jedan obrazac iz prošlosti, počinjem se debljati. Zanemarujem svoj vježbanje zbog odnosa s njom. To nije dobro. Ne volim se ovakav. Zgrčen hranom, povraća mi se i zlo mi je. Osjećam se tako nelijepim i nesigurnim u sebe. I, ona će sada ovo pročitati i početi plakati. Jer se sve naravno odnosi na nju, i ja ne mogu ništa napisati ili reći da to ne izazove neku reakciju u njoj, a to ne želim. Ne želim paziti na sve što govorim i gutati samog sebe da ju ne povrijedim. Učinio sam to jedanput i ne želim to ponoviti. Ne mogu raditi sada. Povraća mi se. U ustima osjećam obrok od prije šesnaest sati i muka mi je od same pomisli na to, a kamoli ne posljedice. Da joj kažem da mi neki susreti ne pašu, da bi se radije sam šetao i onda poslije toga vježbao pilates i ne preskakao dane u svojem vježbanju i da sam tako najsretniji , i da se ne želim čuti svakodnevno i da bi se viđao vikendom ispao bi negativac i povrijedio bi ju. Ona dolazi do mene poslije posla i ostaje do jako kasno bez obzira što mora poslije toga putovati sat i nešto vremena do kuće. Mislim ako ona to radi da bi me vidjela, minimalno je što mogu napraviti da odjebem svoje vježbanje na taj jedan dan i nađem se njom. Mislim uživam u našim susretima. Jako. I volim ju. Ali, ne smijem zbog naših telefonskih razgovora skratiti svoj način života nisu toliko važni, i ja ne osjećam toliku potrebu toliko često razgovarati na telefonu. Naporno mi je to ponekad. Trebao bi joj to reći. Ali, nema potrebe. Pročitat će to ovdje i nazvati me. I reči mi što misli o tome, i koliko sam ju povrijedio napisavši to. Dobro, u među vremenu, idem do wc-a u uredu povraćati jer ja to više ne mogu podnijeti. Poslije ću uzeti kutiju cigareta i sjesti na obalu i pušiti ih, i možda se malo prošetati. Posao će čekati. Mrzim kada si to radim. Ne smijem jesti navečer. Makar i pod cijenu da gladujem, ne smijem jesti navečer. Koji mi je vrag bio. Koji sam ja glupi kreten što sam si to dozvolio. Idiot.
Ono što bi zbilja htio jest da prestane reagirati na ono što napišem na svoj blog. Ne želim objašnjavati svoje riječi. To je moj svijet. Ako mi želi nešto reći, neka komentira kao i svi drugi ili neka šuti. Ne želim se objašnjavati. Ne volim to.
Užasna sam osoba, znam to. Težak za biti skupa i naporan koji na ovakav način gura ljude od sebe. Ne zaslužujem ništa. Trebam biti jadan.
Post je objavljen 06.11.2006. u 10:25 sati.