Marketing
U posljednjih dana nisam mogao puno pričati jer sam se bio ugrizao za jezik (baš jako, dok sam jeo tost) pa me cijela glava boljela. Ali zato sam se primio posla i dovršio čitanje Tolstojeve "Ane Karenjine" koje se otezalo još od dva tjedna prije početka ove školske godine. Jednostavno mi se nije dalo jer smo doznali kako to uopće niti nećemo imati za lektiru.
Ali drago mi je što sam ju pročitao...
U tom romanu nema dijela ruskog života iz devetnaestog stoljeća koji nije prikazan. Od seljaka koji rade na polju, do plemstva u vlastitim intrigama. Uglavnom se sastoji od dvije priče, a to su ona Ane Karenjine i Aleksija Vronskoga, te Konstantina Levina i Kitty Ščerbacke. Oni su povezani tako da je od Kittyine sestre Dolly suprug Stjepan Arkadijevič, koji je pak brat Ani Karenjini. Negdje sam čuo kako je lik Levina zapravo sâm Tolstoj, a to se može i vidjeti prema onom završnom dijelu u kojem Levin razmišlja o svemu što Tolstoj nije uspio reći kroz roman (od 814 stranica!), te Levin isto kao i Ana zapada u neke duševne preokrete. Samo što se Levin uspijeva izmaknuti fatalnoj depresiji, a Ana ne.
Zanimljivo je i to da kroz cijeli ogroman roman, uopće nema pravih opisa ljudi. Neke sam likove zamišljao na jedan način, da bih na kraju shvatio da stanoviti lik uopće tako ne izgleda. I Ana nije opisivana mnogo tijekom romana, ali tamo gdje jest, Tolstoj se potrudio što više podataka dati u što manje rečenica: Sagledana očima Vronskog, ona je vrlo lijepa, elegantna i graciozna; lice joj je milo, nježno i umiljato; na licu joj je igrala uzdržana živahnost, a osmjeh je treperio na rumenim usnama i talasao se između očiju i usta.
Ono što smo i DsK i ja zaključili kako nam se ne sviđa je dio od tridesetak stranica kako Levin radi u polju sa seljacima i razmišlja o tome kako to radi za majku Rusiju. Konstantinu Levinu je selo bilo lijepo po tome što je ono bilo poprište za rad, dakako za koristan rad.
I na kraju, da zaključim, meni Ana nije dobar lik u romanu, jer mi se ne sviđa način na koji razmišlja. Ona prvo učini neki postupak i onda razmišlja o njemu. Dok je Levin izvorno odličan, pravo nadahnuće. Samo da nema takvih dosadnih monologa sa samim sobom u većini njegove radnje, jer većina čitatelja ionako nisu iz Rusije pa im ne treba ukazivati na način poboljšavanja privredno-ekonomskih pitanja.
;-) Boris
Post je objavljen 06.11.2006. u 09:06 sati.