Marketing
Dokle seže sjećanje......
Prilikom jedne rasprave o tome dokle seže sjećanje čovjeka svi su se jednoglasno složili da se čovjekovo sjećanje unazad doseže do njegove četvrte godine. Nisam se složila sa njima jer imam posve drukčije iskustvo. Do svoje pete godine sam živjela u jednoj staroj kući koje danas više nema i još se sjećam njenog izgleda, unutrašnjosti, rasporeda prostorija. Netko bi rekao da je to sjećanje iz četvrte i pete godine života,no moje sjećanje seže još dalje. Godinama sam se pitala je li prizor koje se sjećam neki davni san, pa sam odlučila to i provjeriti. Ispričala to svom ocu. Sjećam se kako sjedim na kauču i gledam svoje male nogice obučene u roza odijelce, vidim svog oca koji kleči ispred kauča okrenut prema meni i njegove ruke raširene prema meni, nešto mi govori.... Imam još jednu sliku u glavi kako se nalazim, u naručju medicinske sestre koju grlim jako. Zatim još jedna slika mene kako ležim na nekom stolu i jako plačem i nakon toga me medicinska sestra nosi zamotanu u zelenu plahtu.
Otac mi je sa čuđenjem objasnio da su to stvarne slike iz mog najranijeg djetinjstva. U prvoj sam imala manje od godinu dana i taj dan sam došla iz bolnice u kojoj sam provela duže vremena i morala sam se ponovo navikavati na svoje roditelje. Onu sestru koji sam jako grlila, smatrala sam mamom jer sam zbog dugog ležanja na zaraznom odjelu zaboravila svoju mamu i nisam se htjela odvojiti od nje. Ovaj treća scena se dogodila kasnije kad su mi kao maloj djevojčici mislim, prije moje treće godine morali obaviti lakši medicinski zahvat.
Dakle, ipak postoji mogućnost da se negdje u udaljenom kutku našeg mozga nalazi i sjećanje na dan rođenja ili možda i sjećanje na život u maternici prije rođenja.
Nedavno me iznenadio i jedan sadržaj sa neta gdje je beba Samuel Arnas kojem je još u mejčinoj utrobi bila dijagnosticirana razdvojenost kičme gdje su šanse za preživnjevanje bebe ravne nuli, prilikom operacije uhvatio doktora za ruku.Naime operacija je tekla tako da je kirurg napravio normalan carski rez, izvadio maternicu i kroz rez na maternici operirao maloga Samuela. Doktor Bruner je završavao operaciju kada je kroz još otvoreni rez Samuel pružio ručicu i uhvatio doktora za prst, kao da mu je žalio zahvaliti za poklonjeni život.
Ostao je skamenjen nekoliko sekundi dajući fotografu vremena da to snimi. Izjavio je da je tada proživio najemocionalniji trenutak u svom životu.
Dakle, naše sjećanje kao i naš život počinje još u majčinoj utrobi, a ne od četvrte godine, no izgleda samo rijetki imaju taj dar da se sjete tih davnih trenutaka svog života.
Post je objavljen 06.11.2006. u 00:32 sati.