Evo me nakon nekog vremena. Razmišljao sam ovih dana o svom životu. Mnogo je još dana preda mnom. Ovo je tek proljeće mog života. A primio sam toliko toga. Ali najveći dar je svakako bio od Boga. Spoznanje da Bog postoji, da je Isus živ. Isus koji je došao zbog nas nije nas napustio. On je s nama. Bili mi toga svjesni ili ne, On bdije nad našim životima.
Najviše mi je žao ljudi koji žive u nekom svom filmu, ljudi koji misle da su važni među ljudima, da im titula nosi sigurnost, da novac nosi sreću. Ljudska slava je tako prolazna. Samo Bog ostaje.
Želio bih vam braćo i sestre staviti na srce jednu realnost. Važni ste, možda ne u očima svijeta, ali u Božjim očima zasigurno. A čije oči ti mogu dati više ljubavi i sigurnosti nego Božje?
Toliko se svjetonazora pojavljivalo na ovom svijetu, čas komunisti, čas nacisti, čas fašisti... I što im je bilo zajedničko? Svi su veličali čovjeka kao boga. Nije čovjek bog. Nikad čovjek bog biti neće. Čovjek je Božje stvorenje. Jedan i jedinstven. Ali lako ga je zavesti. Kako krasne jabuke Sotona nudi. I još u čovjeku odzvanja ona zmijina: ''biti ćete kao Bogovi''...
Molimo našeg Oca za dar poniznosti. To je jedan od najdragocjenijih darova. Poniznost izvire iz iskrene ljubavi Božje.
Bdijte braćo moja, jer ovo su teška vremena, vremena u kojima nam predstoji bitka za Ljubav. On je blizu. Dolazi ubrzo, i borimo se za to da nađe vjere na zemlji.
Budite Božji, živite u svijetu, ali nemojte biti od svijeta. Nemojte se pokolebati braćo moja i sestre. Ovo su dani priprave za vječnu slavu. I vaša duša je pozvana na život.
Post je objavljen 05.11.2006. u 23:49 sati.