Kada su u Livornu prilikom prijateljske utakmice između nogometnih reprezentacija Italije i Hrvatske hrvatski navijači tijelima napravili svastiku, glavna tema je postala rasizam na stadionima. Njaglasniji je bio predsjednik HNS-a Vlatko Marković koji je izjavio da su svastiku napravili plaćenici koji ne žele da Hrvatska dobije organizaciju europskog prvenstva u nogometu. Naime, UEFA se svim silama bori iskorjeniti rasizam sa stadiona, stoga je ta svastika bila minus Hrvatskoj.
Prvi problem je što se vodeći čovjek domačeg nogometa naljutio na rasistički ispad isključivo zbog utilitarnih razloga, a ne zato što smatra da je rasizam loš sam po sebi. Naime on je često u svojim intervjuima hvalio rasistički ustaški režim, saveznika Hitlerove Njemačke. Tako je u interviewu u Slobodnoj Dalmaciji 11. lipnja 2006. izjavio da više podržava ustašku vojsku NDH, odnosno «našu vojsku» nego partizansku i to naziva «stranom na kojoj treba biti». Stoga je nelogično da je odjednom bio začuđen ponašanjem navijača i njihovim veličanjem nacizma, jer je on svojim izjavama djelomice doprinjeo njihovom uvjerenju da su neki ljudi zbog boje kože ili druge nacije manje vrijedna bića. Marković je također ostao poznat po izjavi da Bog postoji zato što je Dinamo osvoji prvenstvo, a ne Rijeka, aludirajući time na uvriježenu predrasudu po ostatku Hrvatske da je Rijeka «crveni grad». Time je pokazao što misli o toleranciji prema drugim nacijama koja je u Rijeci veća nego u ostatku Hrvatske. Valjda zato prozivaju Rijeku crvenim gradom.
Stoga je jedno od objašnjenja zašto su baš navijaći Armade napravili tijelima svastiku, to da su oni željeli pokazati ostatku Hrvatske da su veći nacisti od svih drugih navijača, kao što novi katolik želi pokazati da je veći vjerink od pape.
Ipak, upravo je nacionalizam, a ne rasizam gorući problem domaćih stadiona. Jar iako ser sa tribina znaju čuti majmunski hukovi upućeni nekolicini tamnoputih igrača, veći je problem kod uvreda koje srpski nogometaši, poput vratara NK Rijeke dobivaju. On je za vrijeme svog dolaska u Rijeku bio loše dočekan od strane Armade, te su se mogli vidjeti grafiti po gradu koji su mu poručili neka odlazi, ali ne zbog svojih vratarskih nesposobnosti ili sposonbnosti, već zbog krive nacionalne pripadnosti. Iako su se napadi na njega smirili, pitanje je koliko je njemu ugodno uz ime navijčke skupine njegovog kluba vidjeti i stilizirano slovo U koje simbolizira najgoru nacionalnu mržnju.
Zašto navijaće privlači ustaška, odnosno nacistička ideologija? Prvi odgovor koji se nameće jest činjenica da se od dolaska HDZ-a na vlast promijenilo ućenje povijesti, te se u udžbenicima nije prikazivao ustaški režim kao zločinački, već kao vjekovna težnja hrvatskog naroda, kako je to jednom prilikom rekao povjesničar, bivši general JNA, osnivač FK Partizan i prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman. Činjenica da su nacisti saveznici NDH prezirali slavene, se kamuflirala teorijama da Hrvatsi nisu Slaveni već Goti. Međutim Hrvati nisu usamljeni u takvom učenju, slično se učilo u Srbiji.
Ipak, ako je obrazovanje tako odlučujuće za modeliranje mlade osobe, kako to da su navijači postali nacionalisti krajem osamdesteih kada su u školama učili o bratstvu i jedinstvu i antifašističkoj narodno oslobodilačkoj borbi?
Možda je problem u samoj biti navijanja. Navijačka skupina je kao pleme, privlači ih pripadnost klubu i jednom kraju, što je veoma slično teoriji krvi i tla nacizma i fašizma.
Kao što fašisti preziru svakoga tko je druge rase ili nacije, tako navijači preziru svakoga tkop navija za drugi klub, barem za vrijeme utakmice. Stoga su navijačima privlačnije ideologije koje se temelje na masi i plemenu, nego ideologije koje se temelje na individualizmu. Jer ako smo svi kao jedan nitko nam ništa ne može u slučaju nekog sukoba jer će svi stati u pomoć, dok ako svtko misli svojom glavom ne mogu se sasvim pouzdati da će mi pomoći u slučaju sukoba.
Kako riješiti taj problem? Najvažnije od svega jest da sportski komentatori, novinari, igrači i direktori klubova prestanu govoriti o super atmosferi i navijanju dok se sa svih strana čuju i vide transparenti sa rasističkim ili nacionalističkim porukama. Često se takvo vrijeđajuće navijanje tolerira od strane klubova samo da bi se povečao broj gledatelja, čime se povečava profit. Onda kada sa takvim tolerantnim odnosom prema nacionalističkom i rasističkom navijanju naši klubovi zaigraju u predkvalifikacijama za europske kupove, dolazi do skandala jer europa ne tolerira takvo navijanje. Tek onda licemjeri iz HNS reagiraju i čude se od kuda su došli ti divljaci ili govore to nisu pravi navijači. Ne, to jesu pravi navijači koje su oni sami odgojili. Jasno ima navijača koji ne misle kao ti koji crtaju kukaste križeve, ustaško U ili vrijeđaju na rasnoj i nacionalnoj osnovi, ali zašto su upravo nacionalistički navijači najglasniji? Zašto se nakon pobjeda reprezentacije pušta muzika Thompsona, izvođača koji je poznat po svojim simpatijama prema NDH, samim time i nacionalizmu i rasizmu?
Post je objavljen 05.11.2006. u 21:35 sati.