Slušam u tišini,
tvoju riječ Gospodine,
i gledam ovaj svijet
kao zaleđeno jezero.
Na što god staneš
lomi se do bezdana,
u dubokoj vodi
u kojoj se slabost utapa.
Sa sjetom u duši,
gledam tu zagonetnu plavet,
pogledom koji kroči lagano,
kao smiješak,
dok žalost ovog svijeta
opažam srcem.
Gledam ovaj svijet,
i nevidljivu stvarnost u njemu,
kao vodu ispod leda
koja čeka one koji tonu,
misleći da se nebom uspinju.
Gledam ovaj svijet, sa sjetom,
i suzama zahvale
tebi Oče.
Post je objavljen 05.11.2006. u 17:10 sati.