Croatia Airlines je pobjednonosno najavila da prva u regiji uvodi e-ticket: elektronske avionske karte. Bilo bi to pohvalno, kad to ne bi bila ona ista Croatia Airlines koja nas je u srpnju dva tjedna uvjeravala da nam ne moze izdati kartu za Mahira, jer on mora doci osobno po nju. Cak niti njegovoj sestri, koja je imala njegovu putovnicu. Usput, samo par dana prije je Barbara preuzela karte za Mahirovu sestru u istoj toj Croatia Airlinesu.
Bit ce zanimljivo vidjeti kako ce Croatia Airlines spojiti svoju sigurnosnu politiku i elektronske avionske karte. Naime, prednost elektronske karte je u tome sto ima samo jedan broj koji se posalje mailom i putnik u zracnoj luci samo utipka taj broj i automat mu isprinta kartu. Kod Croatia Airlinesa, zbog njihove sigurnosne politike, vjerojatno cemo morati ici sa dvije osobne iskaznice u poslovnicu po e-ticket, sigurnosti radi.
Otkako sam u Dubaiju prosao sam vise stotina kilometara u avionima i ne sjecam se da sam ijednu kartu osobno kupio i nisam ni znao da karte tiskane na papiru sa sedam kopija jos postoje. Tajnica radi sve rezervacije, bilo da se radi o poslovnom, bilo o privatnom putovanju. Kao frequent flyer samo ubacim karticu u automat i izaberem na koji se od rezerviranih letova zelim chekirati. Kad ce to uvesti nasa "regionalna sila"? Kad ce uvesti novu uslugu koju ima Emirates, a koja omogucava izbor sjedista od doma, tako da se rezervira preko interneta ili mobitela?
Gledam ispred sebe u business loungeu dubajske zracne luke beduinsku obitelj. Iako su pored njih kozne fotelje sa masazerima, oni sjede na prostirci na podu. Iako je pored njih svedski stol, jedu koftu koju je mama spremila za put. Tehnicki zaostala sirotinja... Osmogodisnje dijete se igra sa portable Playstationom, itim kao onaj kojeg sam nekoliko puta pokusao ubaciti u kucni proracun i Barbara ga je isto toliko puta kirurski odstranila. Gledam to beduinsko dijete, ne zna za fotelju, ne zna za noz i vilicu, ali zato ne zna ni za avionsku kartu u sedam primjeraka kao u Croatia Airlinesu (jedan mami, jedan tati, jedan teti na check-inu, jedan na gateu, jedan putniku, jedan markici Rebicu, jedan tek tako, da popuni broj...). Za njega sa karte oduvijek elektronske. Blago zaostalima...
Ista je stvar sa djecom brdskih podrucja Istocnog Azerbejdzana. Njohov telefonski operater ce im spojiti obaveznu fiksnu telefoniju koristeci mobilnu tehnologiju. Mali Iranci u Istocnom Azerbedzanu za sada ne znaju da postoji telefon. Ali kad ga dobiju, bit ce to najmoderniji sa svim opcijama koje sada nudi T-com. Oni nece znati da je ikad postojala brzina interneta manja od jednog megabita u sekundi. I onda kad jednom dodju u Europu i vide negdje one telefone sa brojcanikom i pulsnim biranjem, smijat ce nam se kao da smo mi tehnicki zaostali, a ne oni.
Blago zaostalima... Uvijek dodju na gotovo.
Post je objavljen 04.11.2006. u 14:48 sati.