Marketing
Ne nosite kotulu kad puše vjetar
Crvena svijetla su se palila i gasila a ja sam samo plutala na valovima melodija... I nije me bilo briga. Kao kad lebdite kroz gusti zrak... I osjećate se dovoljno lagano da vas teške misli zaobilaze barem na nekoliko trenutaka...
I onda mi nema veze što se smrzavam čekajući autobus, što mi se istrošila baterija na discmanu, što se zabijam u stupove i što sam zaboravila ključ... Ja sam negdje izvan granica ovog svijeta.
Čudan tok misli... Stvarno čudan. Kapljice boje su se razbijale u zraku i nisam bila sama u ovom snu... Osjećala sam one oko sebe, ne znam jesu li bili ljudi ili ne, ali mogla sam osjetiti njihove umorne oči i snove navučene preko zidova stvarnosti. Misli me nisu mogle odvući dalje te noći... Nisu mogle naći odmora.
Ruke su mi po prvi puta bile tople... Kosa nam se izmješala i postali smo svi skupa kao tkanina isprepleteni... Uzorak nisam mogla shvatiti. Ni razlog. Možda ga i nije bilo. Izblijedjeli su skupa sa maglom ispred mojih očiju sa svjetlom novog dana.
A sada samo dišem.
I želim ići na Leb i Sol.
Post je objavljen 05.11.2006. u 13:52 sati.