Da, znam, pisao sam u zadnjih nekoliko postova kako mi je, i skužili ste svi, očito da mi je stanje u banani. E, ovim postom sada zaključujem. To razdoblje je gotovo. I sada nije dobro. Sada je još gore.
Kako za koga, doduše...
Znalo mi se to i prije dešavati, posebno oko sredine srednje škole... kad te puknu neke agonije, bolovi i depresije, ljudi obično izboluju, i na neki već ustaljeni način (bilo alkoholom, bilo drogom, lijekovima ili pokojom pozitivnijom metodom) prijeđu preko toga. E, vidite, kod mene to dođe drukčije. Jedno vrijeme se opirem i borim protiv sve te negativnosti, većinu vremena i uspijem. Ali ako ne, popustim... i prepustim se. Nije to život u boli ili nekakvo opće samosažaljevanje, ne, ovo je mračnije. Probudio se moj alter-ego.
Nazvao sam ga CDJay isključivo zato što mi je to bio pseudonim i nickname duugo, duugo, vremena prije i pun kurac i duže od neverone-a. neverone je moj drugi pseudonim kojeg sam smislio uglavnom zato jer je CDJay već bilo prilično poznato među ljudima. I glupo mi je bilo smišljati neko ime mom Id-u, a ovo je pasalo nekako po sistemu: drugo ime, druga razina svijesti. Bitno da ga na neki način pojasnim. Imena su takitak samo sredstvo lakšeg određivanja.
Da, ja sam se prepustio bijesu, da prepustio sam se melankoliji i sad, kao i u svim dosadašnjim prilikama, našao u tome snagu, našao onaj svoj, mračni, i meni bliskim ljudma prepoznatljiv morbidni elan.
Ovo su trenuci kad nemam dlake na jeziku, ovo su trenuci kad otvoreno mogu i hoću reći da mi je pun kurac svega i sasuti u facu svakome što ga/ju sljeduje, ovo su trenuci kada me ne puca ono pravilo da izbjegavam svaki sukob u ime mira. Bez pardona i bez kajanja. Interesantno je kako dvije karakterne osobine, ako izostanu mogu apsolutno promijeniti čovjekovu percepciju – savjest i kajanje.
I boli me kurac tko će mi šta reći, boli me kurac tko će mi šta napraviti, istina ljude malo previše boli, a to nije moj problem. Nekoć sam za ovo stanje znao govoriti: „Izašao sam na sunce, bio predugo i opekao se. Sada je vrijeme da se vratim u tamu.“ Bogami je tako.
Oni koji me znaju osobno, a čitaju ovo, ako su svjesni ovoga, dobro, ako ne, jebiga, pazite. Pazite šta pričate i pazite šta radite. Jer ja sam dosta trpio, sad sam skupio dovoljno snage da kažem: „It's payback time, and payback is a bitch!“. Svaka spužva upija vodu, istina, ali ako u nju točiš i točiš i točiš, s vremenom će popustiti. A onda voda procuri na pod i jako lako se možeš poskliznuti.... jebiga, drugovi...
Jedna dotična djevojka (o kojoj sam pisao u proteklih nekoliko postova) početkom ove školske godine rekla mi je kako me sada jako teško prepoznaje od onih dana kad smo bili zajedno. Je. Istina, ne poričem... ali me uhvatila u trenutku procesa... a sad... e, ovakvog me nisi upoznala... vjeruj mi.
CDJay se inače javlja ponekad u obliku pokojeg crnog vica, primjedbe, mračne pjesme ili priče, znači u onim trenucima kad mi ljudi govore kako mogu biti tak bolestan... heh...e, pa, ovo je bio foršpan. Dobrodošli u moj svijet i u moju viziju svijeta oko mene. Čitali ste Crnu ovcu? Ima ta priča tute na blogu, pogledajte si mal... e, to je to.
I svi oni mamojebači koji me uslijed ovoga sada misle podjebavati i zajebavati, oni koji me misle iskušavati, iskreno vam savjetujem da to ne radite. Za vaše dobro. Prihvaćam pristojnost i skromnost, ali ostalo.. hehehe... probajte pa ćete vidjeti. I mislim, jebemu mater, gdje god dođem i što god da radim, bilo da sam doma u NA ili na faksu u OS, uvijek se mora naći netko ili nešto što će me jebati u mozak. Jednom me frend još u srednjoj zajebavao pod nastavom, i unatoč višestrukom opominjanju „prekini“, on nije stajao, pa sam u jednom trenu jednostavno uhvatio nogu stolice i izvukao mu ju ispod njega, ne samo da je završio na podu, nego, pošto smo sjedili u zadnjoj klupi, do zida, lijepo je zalegao, i opizdio glavom u zid, i istegao vrat. Poslije se digao, počeo mi pičkarati, i krenuo na mene, pa nas je profesorica odvela van i pitala šta je bilo... jebiga, zajebavao, i nije htio stat. Lijepo sam mu rekao.
A na faksu samo susrećem ljude zavijene u ružičasti omotač plitkosti, u kojem plivaju kao ribe u vodi. Ja tome ne pripadam, mene to ni najmanje ne impresionira, i ne snalazim se u tome. Stoga ne diram i ne provirujem u taj svijet. Pa stoga očekujem isto to i od drugih, tih ljudi.
Možda to sve djeluje malkoc bolesno, ali ja zapravo volim kad me ovo obuzme, što je jedan od razloga zašto znam govoriti da to zapravo jesam ja, ali ovo su razdoblja moje najveće lucidnosti, moje najveće kreativnosti. Da, ja znam ne spavati i po par dana u komadu, i izgledam doslovno kao hodajući leš (čak gore nego i inače), al zato mi je mozak živa tvar, kaos u kojem jedino ja nalazim smisao i smjer. Percepcija i svijest mi se pojačaju i radim na jačoj frekvenciji nego ikada. Moje oči su tamne, usmjerene i prodiru u dušu, moja boja je indigo-plava, boja neba za noći punog mjeseca, ja sam takav kakav jesam. To jesam ja.
Nekoć sam ljudima izražavao dobrodošlicu u svoj svijet, ali se nitko nije odviše oduševio i zadržao u njemu... phi! Chicken!
Većina ljudi ima određene granice u sebi koje im brane da idu dalje od jedne, određene razine. One im brane da idu dalje u nekim zajebancijama „jer postane prebolesno“, one im brane da idu dublje i u ozbiljnim stvarima, one im brane da se prepuste toj tami, jer, strah ih je svoje osobne tame, svog osobnog Id-a, ne usude se prepustiti tome. Razumijem to, jer i ja sam nekoć imao određene granice, no nešto, ne sjećam se što, jednom je u meni uzrokovalo to da prijeđem tu granicu, a kad se jednom to dogodi, povratka nema. Ne moraš stalno biti u tome, ali se to javlja u tebi s vremena na vrijeme, i postane uraslo u tebe poput tumora. Katkad kao benigni madež, a katkad metastaza.
Ego i Id, dva dijela slagalice, često se preklapaju, pretaču jedno u drugo čineći određeni balans, sredinu i ono sve što nas svakog karakterizira kao originalne individue.
Ali problemi nastaju kada se balans naruši. Kada jedan dio slagalice pretegne i povuče.
I sada sam tu. Ovakav kakav jesam. Sviđalo se to vama ili ne, boli me kurac.
I pazite se, jer nedo vam Bog, Alah, Jahve ili bilo kom da se klanjate da ja dobijem razlog da vam se osvećujem, jer, oko za oči. zub za zubalo.
Vratio sam se i sve vas srdačno pozdravljam!
CDJay