Moj način gledanja na svijet mogu dobro opisati djela dva umjetnika; P. Cezanne i C. Brancusi.
Cezanne je jedno drvo brdo u Provanci naslikao bezbroj puta, nije ga toliko zanimalo samo brdo koliko igra svjetla i sjene i izmjena boja na planini.
I Brancusieva bi se umjetnost mogla smatrati ograničena, stvarao je mnogo verzija na vrlo malen broj tema. Najpoznatije njegovo djelo «Ptica u prostoru» izradio je barem trideset puta u gipsu, mramoru, drvu, bronci…
Svaki put malo drugačije, ali svaki put pokušavajući dočarati svoju viziju letenja.
To ga je proslavilo, u svim knjigama suvremene umjetnosti i velikim svjetskim muzejima može se naći barem jedna njegova ptičica.
Godinama su ga kritičari opako napadali zato što nije proširio svoj opseg tema, zato što se stalno ponavljao umjesto da se prebaci na nove.
Pretpostavljam da ga je stalno zaokupljalo isto što je i meni bitno i čemu se često u mislima posvećujem-razlog svakodnevnog aspekta postojanja.
A to su po meni; poljubac , ljubav , grijeh , ljepota ljudskog duha i tijela.
On je doduše odgovore umjesto pismeno, pokušao isklesati i skulpturom dočarati najljepše što zna.
Koje odgovore ja tražim?
Kako postići ravnotežu između tuge i radosti?
Između svjetovnog i svetog?
Između onoga što jesam i onoga što bi mogla i trebala biti?
Između brige za sebe i brige za druge ljude?
Kako ispravno voljeti one do kojih mi je stalo?
Kad god sam sama sa sobom, neprestano prevrćem ta pitanja u sebi u nadi da ću naći prave odgovore na njih, borim se sa dilemama i stalno se spotičem valjda zato što sam samo obična žena, ništa ni više ni manje.
Pročitah jednom da je netko rekao;
« Živjeti- to je moj zanat i moja umjetnost»
Slažem se sa njim, ponajviše zato što imamo samo jedan život.
Ovih zadnjih sedam dana puno razmišljam o svom životu, o tome kako biti dostojna i poštena a ipak smiona i lukava, kako biti ponosna a ipak nježna, kako ne biti slaba a ipak poklanjati srce i voljeti, kako oprostiti i nikad više ne zamjerati.
Često zaboravljam da je ljudska misao i duša samo nesiguran val što ga podiže ili smiruje ćudljivi vjetar straha i želje u potrazi za sigurnošću.
Često nisam sigurna jesu li moje odluke ispravne ni kamo će me moja ustrajnost i tvrdoglavost odvesti, ne razmišljam čak ni koliko skupo to plaćam.
Znam samo da na putu koji sama odabirem ne želim izgubiti ono najvažnije što mi je moj otac genetski poklonio i za života usadio, a to je toplo i meko srce.
Ničija zloba neće ga ni malo zalediti i to je moja životna mantra.
Einstein je rekao «Svaka budala može znati, poanta je razumjeti!»
Za kraj ja ću ga parafrazirati «Svaka budala može suditi, poanta je razumjeti i voljeti».
Sve bi bilo puno ljepše i jednostavnije kad bi se trudili gledati i tuđim očima.
Želim voljeti kako su me učili i kako je ljubav zamišljena- strpljivo, dobrostivo, s puno vjere, svemu se nadati, sve podnositi, sve razumjeti....
Tako ja vjerujem da treba biti, trudim se svaki dan i sputavam svoj ego, nije lako, ni malo.
Žao mi je samo što to nisam ranije osvijestila, više se trudila, više opustila…
Update;
Pročitah kraj komentara «Nešto za laku noć» i u prvi mah mi nije bilo jasno o čemu piše, a onda skoknuh na Webfest2006.
i ugledah ime svog bloga.
Iako se trudim ovih dana obuzdati svoj ego( a napisah jednom «mali ego=samopoštovanje, veliki ego= taština.
A taština je najveći neprijatelj duhovnom razvitku,)
Ne mogu reći da me ova nominacija nije razveselila.
Čudno je to, taman kad sam pomislila kako je možda trenutak da prestanem sa pisanjem dobijem ovakav znak.
Pročitah jednom»Kad dragi Bog želi ostati anoniman, onda to prozovemo slučajnošću!»
Hvala onima koji su zavirili u riznicu srca moga na ovom blogu i prepoznali ljepotu pisane riječi.
Update;
Vjerujem da ste svi upoznati sa poništenjem glasova na Webfest 2006.za najblog 2006g. a na kojem sam i ja nominirana.
Neki moji poznanici i prijatelji upozorili su me na problem pri pokušaju da glasaju za mene i zamolili da napišem što je činiti svima onima koji dobiju želju podržati me.
Dakle, kako kaže Betmenov najbolji prijatelj koji zdušno na svim poljima navija za mene, nakon što upišete tajanstvenu riječ stisnite "enter" a ne klikajte na miš.
Rekoše mi da je u tome caka.
Hvala svima još jednom na podršci,već i nominacija je dovoljno velika stvar.
Post je objavljen 05.11.2006. u 00:00 sati.