Šuti izbjeglico jebena,okreni se i pogledaj svoj dom kako gori od božje sadističke ljubavi dok te velikim maljem udara po glavi.Trpi milost iz visina,klanjaj se vlastitoj kreaciji lažne utjehe i nadanja da ćeš postojati poslije smrti u teatru vlastite gluposti,svijeta koji zamišljaš.Zar si spokojan u svojoj lažnoj sreći?Sumnja te izjeda kao rak koji te uzima već godinama neprimjetno.Lako je biti tu i ne razmišljati o istini,prepustiti se bijednoj koletečini života,svakim danom prolaziti kroz iste dosadne rutine i obrazce reagiranja na podražaje fikcije uma.Zar još vjeruješ u raj kao jedno definirano mjesto postojanja,dobra,svjetlosti i neprestanog pokoravanja svojoj napuštenoj ličnosti.Zaboravi na to prelijepo mjesto i dopusti da ti ja srušim snove,pokazat ću ti prljavu istinu o smislu besmislenosti.Pokazat ću ti patnju jednoga čovjeka koja se ne može usporediti niti sa ijednim tvojim osjećajem koje si doživljavao tijekom mnogih života svoje nesvjesnosti.Patnju svjesnog čovjeka.Bića koje razumije razumijevanje nerazumljivoga,nemoguća mogućnost paradoksa i apsurda nad svim apsurdnostima,logika nelogičnog svemira,postojanje nepostojanja...
Post je objavljen 04.11.2006. u 23:54 sati.