Prije par dana na HTV-u je bio film sa Breaking up (Prekidi) u kojem su glumili Russel Crowe i Selma Hayek par koji nas je kroz film proveo kroz povijest svoje veze. Ovaj film me je malo vratio u prošlost, pa sam se podsjetila jedne veze koja je funkcionirala slično kao ta njihova u filmu.
Dakle, sretneš tipa, zatelebaš se u njega, sve je super, čak savršeno (u određenim trenucima) i onda se desi nešto što vas navede da prekinete... U mom slučaju činjenica da sam bila jako mlada, a on je bio daleko i viđali smo se svakih mjesec-dva.
I prekinuli ste, ali niste zaboravili... I dalje se okrećeš na ulici kad ti se učini da čuješ njegov glas... I žališ što se veza prekinula...
I prođe određeno vrijeme i onda naletiš na njega... I opet onaj poznat osjećaju u stomaku... Nešto između titranja i grča. I sretna si što ga vidiš (a čini se da je i on sretan)... I opet se desi, nekako... Opet ste par i opet ste zajedno i jedno vrijeme se čini da je sve savršeno... Osjećaš se dobro, sretno, čini ti se da je život savršen... On se čak preseli... A onda shvatiš da se gubiš u svemu tome... Da si totalno i potpuno izgubio ono svoje nešto, što te čini jedinstvenom... I osjetiš da te veza guši... I da moraš se osloboditi... I opet prekinete... Iz nekog već razloga... Razlog se uvijek nađe ako ga želiš naći...
I opet prođe određeno vrijeme i opet napraviš (po treći puta) istu grešku... Kao, ovaj put će biti drugačije... Ali sada kreće i još jedan osjećaj sa obje strane koji sve to još više pogoršava... prebacivanje... koji vodi u ogorčenost... u otuđivanje... u mržnju... I još gori prekid... Ovaj put konačni...
Na kraju od sve te silne ljubavi ostaje samo osjećaj gorčine.
I onda, nakon puno vremena prođete jedno pored drugog kao potpuni stranci, čak si ne kimnete ni glavom.
Post je objavljen 04.11.2006. u 20:43 sati.