Dođoh na grob tvoj. Ploča
S tvojim potpisom. I sunce
A uokolo samo grobovi.
Grobovi s imenima, tuđi.
Pomislih: Gdje li su jablani,
Oni iz tvojih pjesama,
Da pratnja ti budu i ovdje
U pustoj vječnosti tvojoj?
No, sjetih se da je dosta
Srcu čovječjem malo ljubavi,
Kitica svijeća, riječ prijatelja.
A koliko njih, koliko ljudi,
U ovo grabežljivo, krvoločno doba,
Nemaju ništa, ni svoga groba.
Vratih se spuštene glave, uprte u zemlju.
Dragutin Tadijanović
Nadam se da ova pjesma sve govori...
Danas je poseban dan u hrvatskoj književnosti...
Četvrti studenog...
Post je objavljen 04.11.2006. u 20:20 sati.