prije svega..
prosli post ..
nadan se da ga je procitala osoba kojoj
je bia namjenjen..
ako nije...
..
Jucer dok san se spustala niz skale...
Osjetila san hladnocu...
Pojavia mi se isti onaj neobjasnjivi osjecaj ka i prosle zime...
Sjecanja su me pocela stizat...
Poceli su se vracat trenutci koje san provela sa svojon ekipon...
Imala san osjecaj da iden prema sklizi...
Da ce sve bit ka i prije...
Da me ceka ekipa na sklizi...
Opaljena ekipa koju nikad necu zaboravit...
Sve nase provedene trenutke...
Smrzavanje nasih malih nosica i rukica...
Al sve smo to radili kako bi bili zajedno...
I kad sad mislin o tome...
Jednostavno mozemo bit sretni sta smo bili tad jedno...
Mozemo cijenit i hvalit se time sto smo bili...
I kad god san bila s ton nezaboravnon ekipon imala san osjecaj da mi ne treba niko drugi...
Da smo samo mi vazni...
Zna se ko su ta ekipa...
I ja mislin da ta ekipa osjeca isto sta i ja...
A ako ne ...
Neka se samo sjeti prosle zime...
Provedenih dana u bonda...u trsci...
Na igralistu...sklizi...uuuf...
Toliko sretnih dana...mada je bilo i onih
Kad bi neko bija lose volje...
Al tu su bile osobe koje bi digle atmosferu...
Koje bi te razveselile...i ma bia ti to najgori dan...
Kad vidis tu malu bandu kako ide prema tebi...
Osjetis neki neobjasnjivi sretan osjecaj...
Jednostavno je nezaboravno...
Svi nasi provedeni dani u skoli...
Svaki odmor neke nove budalastine...
Al ne one obicne...nego one koje su duboko zarezane u mom
Sjecanju...
Polivanje colon...gadanje vodenin balunima......
Ta ekipa ce bit s menon ma koliko bili udaljeni jedni od drugih...
Bit ce urezani zauvijek u mom srcu i sjecanju...
Post je objavljen 04.11.2006. u 16:09 sati.