Danas, točno u podne, negdje u paviljonu 6 Zagrebačkog velesajma, održat će se promocija knjige "Fantastične priče za djecu XXI stoljeća" koju sam priredio za Autorsku kuću iz Zagreba. U njoj se nalazi dvadeset i pet SF priča prikladnih za sve uzraste, a napisalo ih je petnaestak autora. Tko navrati, navrati: tko kupi, drag nam je! Elem, za kanape - jedna moja iz te zbirke.
- Brinula sam se za vas, - s vidnim ga olakšanjem prekori Violeta, - mogli ste se javiti!
- Iz Kotla? - nasmiješi se Arhimed Horvat svojoj tajnici. - Ni uz pomoć telepata!
- Mislila sam... - Violeta napući usne i slegne ramenima. - Tko zna što vam se moglo dogoditi, zašto su vas zvali... Znam da vas Božanski Brigadir ne može smisliti!
- Mene ne podnosi - kimne Arhimed Horvat, ne bez zadovoljstva, - ali Kundaka se boji. A baš mu je Kundak danas skoro izmakao.
***
Teški oklopni transporter Pravosuđa zaustavio se pred čelikom i stijenom Kotla, najčuvanijeg zatvora Arkadije, trajnog doma svih neprijatelja Božanskog Brigadira. Iz njega je u reflektorski snop iskoračio Arhimed Horvat, nezavisni savjetnik, čovjek s pozitronskim mozgom, i lagano kimnuo nervoznom upravitelju.
- Problem? - upitao je.
- Kundak - upravitelj je s naporom progutao slinu. - Nestao je!
Kundak, nekadašnja desna ruka Božanskog Brigadira, prije nekoliko je godina pao u nemilost, potom stao na čelo gerile da bi, konačno, bio uhvaćen i, uz pompu, smješten u Kotao. Da tu i istrune, nadao se Brigadir.
- Kako? - upita Arhimed Horvat.
- Bez traga - upravitelj je od otkrića još bio u šoku. Bojao se za svoje mjesto, a možda i glavu. - Samo mu je odjeća ostala.
***
- Teleportacija? Put kroz vrijeme? - pitala je Violeta širom otvorenih očiju. - Spontano samospaljivanje?
- Ništa od toga - zavrtio je Arhimed Horvat glavom. - Ali možda vam pomogne činjenica kojoj je radnoj jedinici bio dodijeljen Kundak: onoj doktora Tezuke.
- Tezuke? - iznenadi se Violeta. - Nije li on mrtav već... već...
- "Nestao u nesreći pokretnih pločnika, pretpostavlja se da je mrtav", je točan citat - kimne Horvat. - Ali naš ga je voljeni Brigadir izgleda uskrsnuo i skrio gdje mu više nitko ne može nauditi. Bar nitko drugi.
- Biste li mi trebali ovo pričati - Violeta je izgledala zabrinuto.
Arhimed Horvat se nasmiješi.
***
- Možete razgovarati s njim, ali morat ćete zaboraviti da ste ga ovdje vidjeli - suhih je usta objašnjavao upravitelj Kotla, otvarajući drugu ćeliju. - Za vaše dobro!
Doktor Tezuka ležao je na krevetu i na zvuk klizanja vrata samo je lagano okrenuo glavu prema njima. Arhimed Horvat se naklonio, predstavio, te rekao:
- Kundak je nestao.
Tezuka se nasmijao: - Je li?
Horvat je sjeo podno Tezukinih nogu: - Na čemu ste radili, doktore?
- Smijete li to znati?
- Trenutačno se više boje Kundaka nego mene.
- Ja bih se više bojao vas. Znate li na čemu sam radio prije no što mi je ponuđena sva sloboda ove divne istraživačke ustanove?
- Onda? - Tezuka upitno nagne glavu u stranu, kao ispitujući. - Zašto bi našeg dragog Brigadira zanimale tako beskorisne i dosadne stvari?
Arhimedov mozak spoji dva i dva te poleti u nagađanje. Arhimed je uživao u tome.
- Nevidljivost? - pokaza zube siguran da je pogodio. - Vidimo samo ono s čega se svjetlo odbija. Ako, dakle, učinimo da svjetlo prolazi kroz objekt... Nevidljive letjelice? Ne, nevidljiva vojska!
Tezuka kimne: - Ljudi su mnogo jeftiniji.
Arhimedov mozak učini još jedan skok: - Ali, onda...
Tezuka se nasmiješi: - Nemojte naglas.
***
- Ne shvaćam - Violeta zavrti glavom. - Kundak je postao nevidljivim?
Arhimed kimne. - Prototip supstance završen je nekoliko dana ranije i trebalo ga je tek iskušati. Kundak je ukrao dovoljnu količinu, upotrijebio je i iskliznuo iz ćelije kada su je preplašeni stražari zatekli praznu.
- I, kako ste ga našli?
- Volim vašu vjeru u mene - Arhimed se elegantno nasmiješi. - Možete li pristaviti čaj? Zeleni, molim.
***
- Pretpostavljam da možete regulirati temperaturu ovog zatvorskog bloka? - upitao je Arhimed Horvat upravitelja, pomažući Tezuki u hodu.
- Ovog odgojnog bloka - ispravi ga upravitelj. - Zašto?
- Snizite je - nasmiješi se Arhimed. - Bilo gdje između deset stupnjeva i nule će odgovarati.
Upravitelj se namršti, ali učini što je Horvat tražio. Zatim se ponovo namršti i pokaže na Tezuku: - Što će on ovdje?
- Doktor Tezuka bio je od neizmjerne pomoći. A volio bi se i uvjeriti u uspješnost svoga rada.
- U uspješnost? - zastane upravitelj, pa shvati. - Nevidljiv je? Uzbuna!
- Mislim da nema potrebe za tim - reče Arhimed i dahne put stropa. U ohlađenom zraku kaznionice, njegov se dah jasno ocrtavao.
***
- Našli ste ga po dahu! - dosjeti se Violeta, sva sretna. Arhimed zadovoljno kimne.
- Ali, - namršti se Violeta, - zašto je još bio u zatvoru? Zašto već nije pobjegao?
- Razmislite trenutak - blago će Arhimed. - Kako se Kundak učinio nevidljivim?
- Postao je... proziran - slegne Violeta. Arhimed kimne.
- Tako je. Svaka stanica njegovog tijela propuštala je svjetlost i mi niti smo ga vidjeli, niti je bacao sjenu. Svaka stanica, do posljednje.
- Ne razumijem - rekla je Violeta pa ustala jer je čajnik pištao.
- Oči! - namignuo joj je Arhimed. - Ako ništa ne zadrži svjetlost u našim očima, tada ništa ni ne vidimo! Brigadirova môra, Kundak nevidljiv njegovim stražarima, bio je tek običan slijepac koji nije uspio naći put ni iz zatvorskog bloka.
- Pa cijeli je eksperiment tada...
- Gotovo potpuno beskoristan, tako je. Bačen novac i bačeno vrijeme. Brigadir će poludjeti, nije ni čudo da sam ovako dobre volje. Postavite još jednu šalicu, Violeta, molim vas.
- Očekujemo li gosta? - Violeta nadigne obrve.
- Gotovo beskoristan, da - Arhimed samozadovoljno srkne čaj. - Ali nekima korisniji od drugih.
Druga šalica uzlebdi sa stola. Arhimed se lagano nakloni u tom smjeru dok je Violeta gledala kako čaj nestaje u nevidljivim usnama.
- Da li sam vam spomenuo da je doktor Tezuka već godinama slijep?
Podsjetimo: Blogov kolac i ovaj blog obilježavaju Interliber dnevnim postovima do subote!