Pregled posta

Frane Radnić

Još u svibnju, točnije 16. svibnja 2006. na web portalu SportNet.hr objavljen je interview s našim šampionom Franom Radnićem. Razgovor je obavila Branka Mlinar. Kako je razgovor zanimljiv i kako je naš šampion lijepo predstavljen sportskoj javnosti, a također i Frane Radnić zaslužuje našu pažnju, ali i znatno veću pažnju šire sportske javnosti - evo i ja prenosim taj interwiew.

Izvor:






Profesionalni prvak Europe po Wako Pro i MTA federacijama Frane Radnić priprema se za nastup na turniru na Siciliji koji je jedan od kvalifikacijskih za odlazak u Japan na završnicu među 16 najboljih. O planovima, prošlosti, budućnosti, treningu i općenito borilačkim sportovima Frane govori ekskluzivno za Sportnet.hr...

Prvo nam ukratko opiši sport kojim se baviš i tvoj sportski put, kako, kada i gdje je sve počelo?

"Sve je počelo 1999. kad sam imao 15 godina i gledao prijatelja Antu Bilića kako boksa na jednoj priredbi na Žnjanu, tako da sam i sam poželio trenirati boks. Brat mi je predložio da kontaktiram Antu i da konačno krenem s treningom. Ante me je uputio u Centar borilačkih športova Pitbull - Split i tako je sve počelo. Tamo sam upoznao Marka Žaju, Antu Varnicu, Antu Matasa i počeo ozbiljno trenirati. Velika mi je želja ući na turinir K1 Max u Japanu među osam boraca, to je turnir koji se održava svake godine u kategoriji do 70 kilograma što je ujedno i moja kategorija."

Najveći sportski uspjesi?

"Najveći moj sportski uspjeh bio je kad sam postao prvak svijeta, osvojio sam amatersko svjetsko prvenstvo u Maroku. Nakon toga bih izdvojio ove dvije titule: Wako Pro 2005. kada sam nokautirao Stefana Paonea u četvrtoj rundi i ova MTA u Splitu na Gripama 29. travnja 2006. kada sam pobijedio Francuza Johnnya Tancraya. Osvojio sam i drugo mjesto na Europskom prvenstvu u Budvi u Tai kick boxingu, zatim Svjetski kup u Mađarskoj i treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Ukrajini. To su moji najveći rezultati do sada."



Uzori, treneri, sparing partneri?

"Prije svega moj uzor je nizozemski borac Ramon Decker, blizu je moje kategorije 67-71kg, imao je puno kvalitetnih borbi s Tajlanđanima u Mai Taiu i Tajlandskom boksu. Moji treneri su Ante Matas, koji je bio dvostruki prvak države u boksu i Marko Žaja, koji je inače bivši svjetski prvak i prvak Europe. S tim tandemom koji je pobjednički tim samo nižem pobjede i iskreno se nadam da ću tako i nastaviti. Moji sparing partneri su Marko Tomasović, Renato Govošević, Vinko Đirlić, Luka Kalmeta, Damir Tovarović, a kad imam profi mečeve spariram sa prijateljem Dujom Poštenjakom, Gordanom Jukićem te s braćom Ivanom i Mariom Ninčević koji su mi puno pomogli prije ovog meča na Gripama."

Koliko je sport kojim se baviš opasan i da li je bilo ozljeda?

"Smatram da ovaj sport nije opasan, no bilo je nekih ozljeda (ozljeda nosa, natučena rebra, hematomi po nogama, istegnuće ligamenata), ali nekih ozbiljnijih ozljeda na svu sreću nije bilo, nadam se da će na tome i ostati".

Ritam prehrane?

"Moj trener, profesor Marko Žaja je nutricionist koji mi savjetuje kako se kvalitetno hraniti i koji pazi na moju prehranu i težinu jer mi težina varira od 70-73 kg pa moram skidati kilograme ovisno o priredbi i borbi. Pazim što jedem i pridržavam se programa koji su za mene pripremili profesori Marko Žaja i Ante Matas, a i sam sam student prve godine Kineziologije pa imam potrebnih saznanja o zdravoj prehrani."

Ritam treninga?

"Treniram dva puta dnevno po pet dana u tjednu ovisno o tome koji je dio priprema, ako je meč dogovoren onda je to tako, a inače je to jednom dnevno jer imam i obveza na fakultetu."

Da li za sebe možeš reći da si opasan momak? Kako te doživljavaju u ringu, a kako izvan njega?

"Po mojim rezultatima u ringu sam "opasan". Npr. kad dođem na amatersko prvenstvo Hrvatske gdje sam 14 puta bio prvak mislim da momcima baš i nije ugodno kad vide mene nasuprot, a i meni možda ne bi baš bilo ugodno kada bih vidio nekoga od ovih osam najboljih boraca na K1 turniru u Japanu. Izvan ringa se nikad nisam potukao, svi kažu da sam dobar momak."

Koliko si borbi dosad odradio i koju bi izdvojio te zbog čega?

"Odradio sam do sada, otprilike 90 mečeva od čega je 13 bilo profesionalnih. Najdraža borba bila je ona kad sam postao amaterski prvak svijeta u Maroku i ova borba kada sam uzeo Wako Pro pojas, kada sam nokautirao protivnika te onda kada sam osvojio svjetski kup nokautom u prvoj rundi.To su vrhunske borbe koje su mi ostale u sjećanju."

Kako ženski dio populacije gleda na tebe, jesi li popularan, traže li se autogrami, rekviziti? Prepoznaju li te na ulici?

"Imam dugogodišnju djevojku i u krugu ljudi u kojim se krećem mogu reći da sam popularan, prepoznaju me ljudi i na ulici, na fakultetu, u autobusu, čestitaju mi i daju pohvale. Još nisu tražili autograme i rekvizite, ali…"

Da li si zadovoljan načinom na koji te prate mediji?

"Sad jesam, ali nisam bio zadovoljan onda kad sam postao amaterski prvak svijeta, što sam doživio kao najveći uspjeh u svojoj karijeri, a mediji su to popratili s malim člankom, jedva vidljivim, dok se drugim sportovima i sportašima daju naslovnice što god uradili. Npr. preferira se nogomet, prati intimni život sportaša, njihovo kretanje, zabava, a za nas male sportaše čak i onda kad imamo velike rezultate nema mjesta u medijima. Glavni urednici bi trebali imati više sluha za objavljivanje takvih vrhunskih sportskih vijesti, novinari rade svoj posao, ali urednici ne objavljuju."

Što se radi na popularizaciji tvog sporta u Hrvatskoj? Izdvaja li se dovoljno sredstava ili je to nedostatno?

"Što se tiče Kickboxing saveza, ima preko 300 klubova u Hrvatskoj tako da je ovaj sport jako popularan. Nisam baš upućen točno, ja sam ipak borac, ali mislim da sve funkcionira kako treba."

Tko tebe financira, je li teško naći sponzore?

"Mene već godinu dana financira caffe bar Twist Off, jedan od najpopularnijih u Splitu i popularno okupljalište mladih bar Vanilla. Izašli su mi u susret, nadam se da su zadovoljni mojim rezultatima i ovim putem im se zahvaljujem."

Kako si doživio susret s Johnom Tanckerayem?

"Mi smo se već i prije ovog meča na Gripama susreli na Siciliji. On je dobio meč protiv jednog borca od kojega sam ja izgubio. Dobio ga je na dva produženja, bio je vrlo spreman. Zato me ta njegova sprenmost malo mučila kad je došao u Split, ali bio sam spreman i ja, znao sam da ga imam u rukama, ali da je jako opasan nogama, koljenima. Za taj meč sam se pripremio maksimalno dobro, nisam dopustio protivniku da mi diktira tempo i zasluženo pobijedio."

Imaš li navijače i kako ti se svidjela publika na Gripama? Da li je ovo skup sport?

"Naravno da imam svoje navijače, momke s fakulteta, iz Podstrane gdje živim, a i ostali me vole gledat jer je to za njih doživljaj. Mi iz Pitbulla uvijek napravimo sprektakularnu priredbu koja privuče veliki broj gledatelja. Publika na Gripama je bila odlična, nosila je borce do pobjede. Mogu reći da ovaj sport i nije skup sport, a nisu ni skupe ulaznice jer su borilački spektakli jedan do dva puta godišnje."

Koji su tvoji sljedeći planovi?

"U prvom redu to je turnir na Siciliji u šestom mjesecu, ako ga osvojim idem u Pariz, ako osvojim i taj turnir idem u Japan među 16 najboljih. Nadam se da ću proći te kvalifikacije u Parizu i konačno doći do Japana."

Kad ćemo te opet vidjeti u Splitu na nekom borilačkom spektaklu?

"Ja se nadam sljedeće godine na "Obračunu u ringu V" da će mi Marko naći nekog protivnika iz samog vrha i da ću se možda tući za amatersku svjetsku titulu, a nešto se špekulira da bi se i u 12. mjesecu ovdje u Splitu mogao organizirati još jedan borilački spektakl."

Koji je sport broj dva u tvom životu?

"Sport broj dva u mom životu je definitivno motociklizam koji s guštom pratim jer volim te oktanske izazove u kojima se čovjek troši i fizički i psihički. Uz kick boxing cijenim dakle motociklizam i ragbi jer su to pravi muški sportovi. Ne volim nogomet."






Misao vodilja, poruka ljubiteljima borilačkih vještina?

"Za ove nove momke koji dolaze u dvoranu trenirati moja poruka je: "Nije bitno tko može zadati jači udarac, nego je bitno tko jači udarac može primiti", od samog talenta važnija je volja i upornost. Ja treniram već sedam godina, imao sam svoj cilj, volju i upornost i rezultati nisu izostali, nema stajanja!"




Post je objavljen 04.11.2006. u 15:00 sati.