Marketing
Back to rivers of belief...
Volim prvi snijeg.
Volim kako pahulje lepršaju na vjetru.
Čak mi ni hladnoća ne smeta previše.
Daje svemu neku draž...
I svuda oko sebe vidjela sam osmjehe i prestala misliti na tebe.
I to mi je bio dovoljan razlog da svijet obojam u ružičasto.
I imala sam stotine pahulja u kosi i smijala sam se svom odrazu u zrcalu.
I mislila sam na tebe...
Jesam, priznajem.
I čula sam smijeh u daljini.
Prvo njezin, a zatim i tvoj.
I nije me obuzela ljubomora, kao nekad, već sreća.
I ne znam zašto, ali nije niti bitno.
Vjerujete li u sudbinu?
Možda tu i jesmo jedno za drugo.
Možda.
Možda doista nisko pada, onaj koji visoko leti,
ali ja svejedno želim doseći zvijezde,
makar to značilo bolan povratak u stvarnost,
buđenje iz sna.
Živite svoje snove.
Premlada sam.
Neiskvarena.
Iskrena.
Zaluđena, možda.
Sanjar.
Ponekad se vidim kao jedna od tisuću pahulja snijega.
Gleda li me netko onako kako ja promatram druge?
Je li bitno?
I više ne dvojim.
Sada znam da samo za sutra ja danas postojim.
Post je objavljen 04.11.2006. u 13:04 sati.