Marketing
Strpljen - spašen
Evo dok gledate ljepšu stranu ovog goluba koji me neki dan posjetio, da se malo izjadam svom blogerskom društvu (vama). Dakle izgleda da sam obilježen kao prenositelj SPAM-a (pretpostavljam) jer ne mogu komentirati niti na jednom blogu. Stvarno mi nije jasno što se to događa (stalno mi piše da sam upisao krive podatke u autorizaciji komentara). Žao mi je jer ispada da ne posjećujem i ne čitam postove mojih posjetitelja, a i nekolicine drugih blogera, pa se eto ispričavam svima i nadam se da ćete imati razumijevanja. Tu sam ali me nema. Nemam puno slobodnog vremena, no razmišljam da možda otvorim još jedan blog, pa tako doskočim ovoj nevolji. Eto javio mi se Bać Iva koji je ovih dana imao puno privatnih obveza, a prije toga smo proveli jedan zanimljiv dan u mom novogradiškom kraju. Evo prošli su i blagdani, pao je prvi snijeg i ja sam kao prava lola (bekrija) noćas „vilovao“ na svirci do 1 sat, pa se vrijedno ustao u 5 (kao da nije ništa bilo). Jučer popodne zatvorio sam tavanski prozor na kući da nam ne puše sa sjevera. Automobilska stakla su mi se noćas zaledila, a i sam se nisam osjećao puno bolje. „Otkravilo“ me malo crnog vina kojeg sam popio u svojoj toploj sobi prije spavanja. Moramo kupiti toplu zimsku obuću, još nešto malo zidati sa pašom i organizirati klanje svinja (to mi je opterećujuća obveza) i dok si rekao „keks“ evo nam i Božića. Vrijeme leti kao ludo i kad se zaradim s nečim na to ne mislim. Kao da je bilo jučer kad smo kemijali da li ćemo moći ove godine na more (nismo mogli), a sad u podsvijesti borove iglice i kuglice. Ipak najdraža scena s mora je plaža kod autokampa u Pakoštanama lanjskog ljeta. Bijeli sitni pijesak, miris mora, jedrilice u daljini i obiteljsko izležavanje i kupanje u mirnoj uvali. S prijateljem glazbenikom noćas sam po povratu sa svirke razgovarao o tome kako vjerojatno nisu slučajne neke stvari koje nam se događaju. Pričali smo o brizi za djecu i obiteljima i njegovoj teoriji da nam se životinje jave kada im nešto treba. I on se malo čudio što mi se sinoć oko nogu pleo nekakav debeli lijepi mačak, koji se iz mraka odnekud pojavio i mazio mi se oko nogu. On misli da je susjedov, ali svejedno mu je čudno kako to da mi je tako bez bojazni prišao. Ja sam prokomentirao riječima „znaš mene to više ne čudi, jer mi se toliko toga sličnog (mačke, psi, golubovi) dogodilo da sam se već navikao“. On je rekao zanimljivu misao da životinje prepoznaju osobe koje su se odrekle novca(?) (ja sam po toj teoriji izgleda vrlo podoban). Neki dan sam bio i dimnjačar (da ste me vidjeli trebali bi ste se uhvatiti za dugme), pa sam se sad sjetio da moram danas vratiti onu sajlu za čišćenje dimnjaka koju sam posudio. Dok sam to radio došao je kum Mario. On je sjedio na dvorištu i pio pivo dok sam ja čačkao na visinama. Rekao je (gledajući me iz dvorišta)„Nemoj žuriti, dobro to napravi, ja imam vremena pa ću te sačekati.“ Bio mi je baš simpatičan s pivom u ruci i tom mudrom porukom.
Post je objavljen 04.11.2006. u 08:10 sati.