Marketing
nazadak napretka prije kraha
Nekoć je ono što se kupilo ili pribavilo nakon toga i trajalo. Ako si nabavio ili napravio čekić, onda se taj čekić mogao izgubiti, mogao je biti ukraden, ali se teško mogao pokvariti. Svaka pribavljena stvar je uvećavala bogatstvo i činila nezavisnijom jer je više nije trebalo priželjkivati ili posuđivati. Ono što se posjedovalo ostavljalo se u naslijeđe generacijama. Nasljeđivao se namještaj, posuđe, odjeća, satovi, nalivpera…
Nekoć si kupio vagu (i utege) i ona je uz čuvanje i pravilnu upotrebu mogla potrajati bez garancije i servisiranja i služiti svrsi oko tri tisuće godina. Danas kupiš digitalnu vagu, neusporedivo precizniju i lakše očitljiviju, ali s pokvarljivim baterijama i nepredvidljivim ponašanjem, i ona traje tek nekoliko dana duže od valjanosti garancije.
Danas kupiš jeftini kolor-printer, pa zamjena tinte u narednih šest mjeseci košta tri puta skuplje od same sprave, a sprava ne radi ako nije priključena na kompjutor, koji je gotovo besmislen ako nije povezan s Internetom… i tako dalje, nasuprot čekiću koji je bio samodovoljan bez obzira na bilo što drugo na svijetu. Danas te svaka pribavljena stvar osiromašuje i povećava ovisnost o izvorima energije, servisima, kreditnim linijama, uzglobljenosti u veće sisteme i tako dalje.
Kad ova civilizacija krahira, a postoji dovoljno upozoravajućih znakova da je to lakše moguće nego što se smatra, (a možda čak i nužno,) nakon nje će se naslijediti samo gomile neupotrebljiva smeća: brojne stvari koje ne rade bez struje ili goriva, kojima su istekle garancije, koje su tehnološki zastarjele, koje je nemoguće popraviti, za koje nema rezervnih dijelova, nisu umrežene…
Pitanje je hoće li se ova civilizacija transformirati u neku superiorniju ili će se prije toga pretvoriti u gomile smeća po kojima lutaju ljudi koji ne znaju što bi sa sobom.
Post je objavljen 04.11.2006. u 02:22 sati.