Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/confetteria

Marketing

dnevni meni

Kako logika stvari nalaže, kad sam s njim, onda ne pišem... Ako sam s njim, onda su stvari vjerojatno ok. Ako nisam s njim, i stvari su ok, onda se bavim drugim stvarima u životu... Kad stvari nisu ok, i kad nisam s njim, onda imam jedino želju jadat se... Pa se primim piskaranja bloga.

I onda vi imate osjećaj da je on grozan, i ovakav i onakav.

A ustvari... Ja sam poprilično sretna s njim. Ili, kako je to nedavno zaključio jedan lik u našem društvu, dobro nas dvoje to hendlamo.... dobro smo si .
A meni ništa nije tako lijepo kao kad se navečer zajedno ušuškamo u krevet , kad po noći kroz san osjetim da me on privlači k sebi i pokriva...Ujutro kad se probudim u njegovom zagrljaju i shvatim da on leži na samom rubu kreveta i poluotkriven, ali se nije ni pomaknuo jer sam se ja eto baš slatko namjestila na njegovo rame... Ponekad cijeli film odgledamo a da me on ne prestane maziti po leđima, kosi, vratu... Nikad se nije dogodilo da legnemo a da mi on ne donese čašu vode pored kreveta jer eto, zna da se ponekad noću probudim i da sam žedna... Podnosi čak i hrpu maramica koje imam zagurane ispod jastuka... Podnosi čak i da ne može prići umivaoniku jer je po njemu uvijek hrpa moje kozmetike... Podnosi moja vječna kašnjenja, prigovorio mi je tek kad sam kasnila sat i pol...
Smišlja mala sitna iznenađenja, voli me upoznavati sa svojim prijateljima... I prijateljicama. Čak i kad mi je kosa užasna , šminka razmazana, kombinacija na meni protivna svakom ukusu a ja bi se najradije sakrila pod najmanji kamen, on se kočoperi kraj mene i upoznaje me sa svakim koga sretnemo.... I mada se svaki put malo naljutim jer mi pokvari frizuru, ustvari volim kad smo vani i on se igra pred hrpom ljudi sa mojom kosom... Kad idemo kroz gužvu a on me nježno drži za ruku i pazi da me netko ne gurne... Bilo mi je sexy kad se skoro potukao s likom jer me tip u toj gužvi malo primio za guzu... Bilo mi je ludo kad sam vidjela kako se sav iznervirao i stalno ponavljao «ali meni to ne smeta, što pričaš s drugim u polumraku diska... al vidjet češ ti kad ću ja s nekom ženskom tako, još ću joj vizitku dat da me lakše nađe» ... He he he, micek moj kiss
Volim kad se satima šećemo, bez cilja i plana, samo da smo zajedno... Ponekad ga odvućem sa sobom u šetnju po dućanima, strpljivo čeka da 5 puta isprobam jednu te istu stvar, donosi mi veći ili manji broj... Razgledava samnom šta bi mi lijepo stajalo... Zeza me da imam borice smijalice pored svih tih kremica i onda ih ljubi ... Kad me zeza da imam veliku guzu a onda se navečer jedva obranim jer me voli ponekad ugrist za taj moj dio ...
Obožavam kad mi kaže mišiću moj....
Volim njegov miris, volim kad se pripijem uz njega, kad me njegova bradica lagano grebucka po obrazu... volim osjetiti njegovu kožu ispod prstiju... Čak mi je i njegova škembica sexy, obožavam ugurati glavu u pregib između njegova ramena i vrata... Tako mogu ležati satima i slušati njegovo disanje ili kako mi nešto tiho prića....
Kada nismo zajedno , ujutro me dočeka sms ili poruka Kako si ? Ili... A šta mi radiš?
Dopisujemo se nekada više nego drugi ljudi razgovaraju cijeli dan.... I on i ja smo stalno on-line, skype nam je kao droga... Ako nismo taj tren kraj kompa, ostavljamo si porukice...pusice... srčeka.... sunčeka... Jer znamo da se onaj drugi razveseli kad nađe tumalu porukicu, slatki mali znakić da ono drugo misli na tebe...
Možda se zato po nekad i tako jako naljutim, zapravo me povrijede neke stvari, možda čak ne toliko njegovi postupci, već situacije u kojima sam prisiljena izaći iz tog našeg idealnog svijeta, iz svjeta gdje postojimo samo nas dvoje, zagrljeni i ušuškani u svoju ljubav... Gdje nema drugih stvari... Stvari poput njegovog djeteta, bivše žene, loše materijalne situacije, roditelja... Stvari koje me podsjete da sam druga, da nikada neću imati neke stvari, da nikada neću proći neke stvari s njim koje smo možda trebali, stvari koje zaslužujemo, mi i naša ljubav... Onda se malo rastužim...
I ne mogu si ne postaviti pitanje, pitanje koje me muči...

Da li je bolje odabrati nekoga tko ti ne odgovara kao osoba ali je prigodan, sve po pravilima... Ima sve osobine idealnog, stabilnog i pouzdanog partnera, stambeno osiguran, auto, pristojni prihodi, postavio je The kveščn... sve ono što bi po PS-u taj neki ON trebao biti.... I želi vezu s tobom, želi brak i obitelj. Ali... jedan dan shvatiš da ti taj lik jednostavno užasno ide na živce. Smeta te kao jede, počne ti biti smiješno koje zvukove ispušta dok se sexate, očajno te iritira način kako zakopčava jaknu, počneš izbjegavat svoje prijatelje da te ne vide s njim... uloviš se da svako malo provociraš i izazivaš kako bi on bio taj koji prekida...jer ako prekineš ti, nikome neće biti jasno ...pa zašto, on je tako dobar za tebe.
Al tebi je on jednostavno bljak.

Ili netko tko ti je tako prokleto mmmmmmmmmmmm.... Napet, divan.... Netko zbog koga poželiš pretvorit se u krpelja jer mu se doslovce želiš zavući pod kožu.... Netko za koga od prvog pogleda znaš da je on Taj, netko za koga čuvaš to posebno mjesto u tvom životu...Ali netko tko je došao u skroz drugačijem pakiranju... Umjesto princa u sjajnom oklopu na rasnom konju, dobiješ malo pohabanog i rabljenog lika, pomalo umornog od života i svega što je prošao, pješaka mada danas svaka šuša ima auto... Nekoga kod koga apsolutno ništa nije na tvojoj strani, i znaš da se za sve moraš duplo potruditi... Sve je protiv tebe, svugdje samo prepreke... Dobiješ nekoga tko ti kaže da se moraš odreči svih svojih želja i snova jer ti on to ne može ili ne želi više pružiti ....

Šta odabrati ? Kažu ljudi , nije u novcima sve.... ali da li je u ljubavi sve?


Post je objavljen 03.11.2006. u 19:52 sati.