Marketing
My time will come ...
Veoma sam se začudila kada sam shvatila da sam ja, onak, Mala Lu, pospremila svoju sobu. To je... čudo. I da, još uvijek nemam svijetla u sobi, ne da mi se mijenjati žarulja, pa sam još uvijek okružena svijećama... moj iMac je kao novi, mislim, obrisala sam prašinu s njega, i onda sam tek skužila koliko je zapravo bio prljav. Gledam svoj radni stol, sav je izšaran markerima, i na njemu samo dvije knjige: Cesarićeve i Matoševe pjesme. Ja sam opsjednuta poezijom. Baš mi je dobra Prevertova "Rappelle-toi, Barbara", tak je...tužna. Ali nije za plakanje, više je za cendranje. Koja sam ja jadnica. Soba mi je ultraštreberska, trebam je prefarbati u crno, s grafitima. Kladim se da nijedna jadnica to nema. Danas moram gledati Seinfelda. Padao je snijeg, dvije minute, pomiješan s kišom. Ali snijeg. Danas sam super, iako mi je Kapuljko jučer bezrazložno poslao poruku da odem u kurac. I nije me to pogodilo. Napisala sam: "No comment. Doviđenja." Kako sam kuuul. Ma bravo ja. Kako ja lijepo bezbolno podnosim bezrazložne spontane odjebe dečkiju koji mu se sviđaju. Je li to "dečkiju" kao...dvojina? Mislim, je neka iznimka, dečkiju, vratiju, ustiju, ne možeš sada reći nema mi čarapiju, a bome ni hlačiju. LoL. Ne da mi se pisati više. Papa.
Kisi kisi in the rain...kako isfurano. Dddddaaaaa, losers.
Post je objavljen 03.11.2006. u 18:22 sati.