Marketing
Tuga. Ponos. Suze.
U recimo,zadnjih tjedan dana dogodilo mi se toliko stvari koje su me ubile u pravom smislu rijeci. Nikom ne bi htjela da prodje kroz ovo sto sam ja morala i kroz sto jos prolazim. Zelim pobjeci. Zelim pobjeci iz svoje koze. Zelim pobjeci od te boli koja me iz dana u dan sve vise ubija. Dosta mi je boli. Dosta mi je laznih rijeci i obecanja. Dosta mi je suza i depresija. Dosta mi je te patnje. Nemam snage za ici dalje. Nemam vise volje za ici dalje. Tako sam slaba, ocajna, povrijedjena. Osjećam se tako jadno, glupo, usamljeno, tužno, isprazno i bezvrijedno. Sad vidim da sam si cijelu situaciju jos vise uspjela zakomplicirati,a ne olakšati kao što sam htjela. Sad vise nema povratka i moram se nositi s posljedicama. Posljedice su bolne, jako bolne.
1. sam vidjela Goga na groblju i doslovno mi je srce stalo. Po prvi put nakon duga 2.mj.shvatila sam da ga jos nisam preboljela. Zalosno jer sam imala drugog,al sad vise nemam ni njega. To nema nikakve veze s Gogom, da bar ima! Sve ovo bi me puno manje bolilo. Ali,na zalost nije tako. Stvar je puno teza i slozenija tako da je prekid bio jedino rijesenja. Ne mogu pricati o tome i niti necu. Neke stvari ipak volim zadrzati za sebe.
S obzirom na niz losih dogadjaja ipak postoji nesto zbog cega sam ponosna na sebe. Ponosna sam jer sam priznala staroj da smo ja i Gogo bili u vezi godinu dana i da je on imao 28.g. (sad vec 29.), ponosna sam na to sto sam priznala samoj sebi da jos nisam preboljela prekid i da koliko god to meni tesko bilo priznati ga jos volim, ponosna sam sto sam i u ovako teskoj situaciji bila iskrena, ponosna sam sto sam shvatila da je prekid s Mikijem bilo nesto najpametnije sto sam mogla napraviti ma,koliko god to mene jako boljelo.
Boli me izunutra. Izjeda me. Sve ovo sto sam napisala gore ima samo djelomicno razloga zbog cega sam u bedu,al o pravom razlogu ne mogu pricati. I sad dok pisem o svemu mi suze cure niz lice. Ne znam kako jos nisu presusile. Mislim da sam ih u zadnje dane prolila vise nego u cijelom zivotu do sad. Dotucena sam. Treba mi vremena. Treba mi samoce. Treba mi snage. Ono sto sad najvise zelim je oporaviti se od svega. Zaboraviti suze,zaboraviti depresiju,zaboraviti bol. Ne znam koliko ce mi trebati,al zelim biti sama. Sama.
Post je objavljen 03.11.2006. u 12:13 sati.