Tupi osjećaj slobode krvavih tijela koračamo u uzaludnu potragu za smislom ništavnog postojanja.U očima titra sloboda i odvažnost da pokušamo utjeloviti sramotu božju u onostranoj ličinki dualnosti,sveopće gluposti.Slušam tišinu i shvaćam kako je grozno slušati prokleto bolne odijeke riječi koje gube smisao u stavaranju i nastajanju,formiranju ideje za razmišljanje.Sve ono što je postojalo u meni,gubi se i stvara novi pakao u paralelnom svijetu kojeg sada osjećam.Ledeno hladnim osjetom dodirnuo sam panovu frulu i zasvirao pjesmu vječnosti na uzvišenoj gori postojanja,stijeni mudrosti i laži.Heretik sam bio u njenim očima bludnosti i preočite čistoće iskvarenosti,licemjerna požuda skrivena iza lica laži.Stavila je na svoje lice tu masku od porculana da prikrije svoju dušu,misleći da će postati ugledna u društvu,da će ljudi klicati nad njenom licemjernom glumom.Ali ja znam vidjeti i prodrijeti duboko u njenu apsurdnu pojavnost,riječi koje dobivaju drugo značenje od onoga što se manifestira u društvu.Pokušavam dosegnuti njezinu patnju na nivou pakla kojeg tako vjerno i odlučno skriva,daleko od svih....itd..itd..........ma ,htio sam napisati nešto drugo ali me je taj osjećaj popustio i nestao pa je sve otišlo u drugome smjeru.
Post je objavljen 02.11.2006. u 23:29 sati.