Zašto imam u sebi toliko smušenih osjećaja? Ne shvaćam tu nježnost koju osjećam prema drugima. Zašto prema njima? Zar nisam zaljubljen u Crvenokosu, jesam li nevjeran. Otišao sam na Yovin blog i vidio sliku na njemu, i preplavio me takav osječaj nježnosti prema djevojci na slici.
Razmišljao sam o Danieli. Shvatio sam da mi je još uvijek stalo do nje iako smo nas dvoje krenuli svojim putevima. Ne mogu samo proći pokraj nje, kao što mogu pokraj drugih. Moram stati i razgovarati s njom. Njezine su me suze pokolebale. Ne volim patnju svojih dragih osoba.
Skoro sam se rasplakao danas. Razgovarao sam sa Crvenokosom preko telefona i ona mi je rekla da će mi kupiti stvarno skupu knjigu koju sam si zaželio, ali ju neću još kupiti jer štedim novac. Željela mi ju je kupiti, ali joj nisam dao. Ne bi se osjećao ugodno da mi ju kupi. Ne treba mi poklanjati stvari da bi bio sretan s njom, treba mi samo njezino prisustvo za to , ništa više. Nemam velike zahtjeve. Samo njezina toplina, i njezin slatki glasić i noći dok se zajedno milujemo prije spavanja. Treba mi njezin miris. Ne tražim puno. Osjećaji su me preplavili. Odbio sam njezin pokušaj nabavka poklona za mene. Željela je to učiniti za mene, stvarno je. Nisam naviknut da mi netko nešto poklanja. Čudno mi je to i ne znam kako da se sa tim nosim. Stvarno ne znam.
Previše sam osjetljiv danas. Plaće mi se. Želio sam joj poslati poruku i reči joj da ju volim i da mi treba. Zaželio sam se njezina prisustva. Naravno, ništa joj nisam poslao. Svoje želje držim u sebi. Ne govorim ih na glas.
Mislim da sam se zaljubio u mir s njom. Uhvatio me je za srce i počeo je kidati prepreke na mojoj duši. Otvorio me je svijetu i sada osjećam tuđe osjećaje kraj sebe. Sakrio sam se od svega i zatvorio se u ljušturu vlastite promiskutetnosti. Zaboravio sam što znači primiti. Trebao bi se smijati samom sebi zbog gluposti. Nakon tolikog davanja još nisam naučio lekciju primanja. To bi nekako trebalo biti najlakše, ali meni je teško. Moram naučiti sve korake od početka. Ali, učim i osjećam tu nježnost oko sebe.
Ne vjerujem svojim osjećajima. Nisu normalni, čuvam ih se. Čekam da me ujedu. Opuštanje mi teško dolazi, ali mislim da ću ovog puta popustiti do kraja. Već sam na putu. Uskoro ću doći do točke nakon koje neće biti više popravka.