Uzeo sam si mali odmor poslije ovih mojih godišnjica. Mislio sam koju 'pametnu' reći svakako na Dan Reformacije, kao kršćanin koji se podložio principima iste. No 'zbunilo' me to što je na taj dan i Dan štednje , te Dan ( ili noć) vještica , pa sam bolje šutio. Juče na Dan svih Svetih je toliko toga rečeno da bi koja moja bila i nepotrebna. A Dušni dan traži kao da se kaže koja; da se podsjeti da je duša besmrtna; da i oni koji nisu proglašeni svetima i koji naizgled nisu živjeli sveti život ( a kako to uopće definirati -svetost i sveti zivot ! ) trebaju imati mjesto u našem sjećanju !
Većina naših predaka i rođaka , djedova , baka i majki , pa i mi sami nismo baš ' Sveti' , puni smo mana pa i grijeha. Ali trebamo se sjetiti i takvih 'nesvetih ' rođaka , prijatelja ,a i sebe , ako ne na drugi a ono na Dušni dan.
Dan na kojima se sjetimo da smo svi mi prije svega duša , a ne tjelo , dan kad se sjetimo i naših nesavršenih predaka i dan kad se uzdamo u Milost jer nam je svima , takvima kakvi jesmo , to jedina nada.
Post je objavljen 02.11.2006. u 20:34 sati.