Spavanje na podu, buđenje s bolovima u leđima... Svatko tko dođe u Japan obavezno mora jednu noć provesti na podu. Onako kako to rade mali Japanci i Japanke. Ali četiri za redom? Tko će to izdržati? Nisam o tome razmišljao kad sam rezervirao smještaj.
Probudili smo se nešto kasnije (zapravo prespavali smo cijelo jutro) i "šetnja" po Kyotu započela je tek oko 13:00 sati. Ono "šetnja" podrazumijeva trčanje gore dolje po brežuljcima u sjevernim četvrtima Kyota, čisti alpinizam, a sve kako ne bi potrošili brdo para na prijevoz u Kyotu, a ipak vidjeli najpoznatiji hram u Kyotu i jedan od simbola Japana - Kinkaku ji ili Zlatni hram. Ime je dobio po pozlati koja prekriva čitavi hram i posebno je impresivan po suncu kada bliješti na sve strane. Smješten je uz umjetno jezerce na čijoj površini se primjećuje njegov zlatni odraz. Hram je izgrađen 1397. godine, najprije kao umirovljenička vila jednog od japanskih shoguna, a kasnije preuređen u Zen hram. Nažalost, 1950. godine jedan mladi redovnik, opsjednut Kinkaku jijem, zapalio ga je do temelja pa je morao biti obnovljen po originalnim planovima i ponovno otvoren 1955. godine. Danas je jedan od mnogobrojnih lokaliteta u Kyotu pod zaštitom UNESCO-a. I definitivno vrhunac "šetnje" po Kyotu.
Nismo danas puno razgledavali, ali našetali se jesmo. Ono što na karti izgleda vrlo blizu, u stvarnosti je zapravo puno dalje od očekivanog. Vjerovatno smo se ravnali po nekim japanskim kartama napravljenima u nekim njihovim mjernim jedinicama. Ali u Japanu se ne smijemo čuditi jer ćemo se samo umoriti. Japan je pun čudnih stvari... A najveći čudaci danas smo bili mi šetajući se satima i satima, kilometrima i kilometrima po Kyotu, a sve kako ne bismo platili nekoliko autobusnih karata...
FOTOGRAFIJE KINKAKU-JI (KYOTO, JAPAN)
Post je objavljen 26.10.2006. u 17:13 sati.