Miris smrti nije neizbježno neugodan. Ukoliko ga Zlo nije proizvelo. Ostalo je posve prihvatljivo i dostojanstveno. Obilazim dostižne grobove i mislim na one druge, daleke, nepoznate. Ne stignem upaliti sve svijeće koje želim i koje bih trebala upaliti, zato u srcu budim sjećanja na drage osobe. Ima tu i polupoznanstava i nezanimljivih osoba, ali nekako znam da su svi oni bitni.
A miris krizantema je sočan kao oranica u proljeće, pa se radujem onom vremenu kad neću uspijevati koračati drsko ulicom života, kad mi vlastiti odraz u zrcalu zaboravi poželjeti dobro jutro. Bit ću poražena, ali će me čekati blagoslovljen mir i duša će mi biti puna kao onih djetinjih zora kad me je mati vodila na ranu misu.
Post je objavljen 02.11.2006. u 13:08 sati.