Marketing
Ironično i cinično vrištim gromkim glasom: Opet ti!
*Objektivnost*
... Tamnosmeđa kratka kuštrava kosa, jedan pramen ispleten u tanku pletenicu dužine do ispod brade. Crna jakna, hlače i tenisice(moguća marka:Vans). Crni ruksak Champion s prišitkom na kojem je simbolički prikazan križ. Na lijevom guzu prišitak crvenkasto-bijele-sive boje prikazuje vrlo neobičnu figuru neodređenog oblika mojoj dioptriji -0.5 Prodorne tamne, smeđe oči. Tanke obrve, izdužen, pomalo šiljast nos. Usne lijepo popunjene ali ne predebele. Polako ispuhujući dim, upućuje sanjiv i melankoličan pogleda koji kao da govori: "Da, znam." nervozno se prebacuje s noge na nogu zbog nižih temperatura zraka. Navlači crnu maramu preko usta kako bi upotpunio svoj izgled samuraja, Na iznimno komičan način pokušava rukama dohvatiti plastični mač koji viri na podjednako komičan način iz ruksaka. Ne uspijeva mu.
Na drški mača, neobičan ornament srpa i čekića. Pomalo tajanstven, ali samo iz razloga što njegov ugodni, duboki glas nemamo priliku čuti tako često. Bavi se poslovima sumnjive prirode. Stas mu je vitak. Na prstima ima prsten, ali ne znam točno na kojoj. Sat na lijevoj ruci. Nestaje u mraku, ostavljajući sponu najvjerojatnijeg magnetizma u zraku. Gubi se iza ugla.
Noč je mračna.
*Subjektivnost*
Može si priuštiti taštinu i nezrelost, dvije osobine čiju prisutnost žarko priželjkujem utjelovljene u njegovom biću, u cilju n-tog odljubljivanja od dotične osobe.
Drago mi je da je živ. Da diše. Da govori, da misli,
Uživam njegovo postojanje.
Proklinjem nedostatak hrabrosti i odvažnosti.
Treperim zbog vremena koje je prošlo i nestalo bez ikakve izvučene pouke iz niza pogreški.
Trebam, jer volim.
... A što je najbolje u svemu tome? Kladim se... da jebe svaki dan.
Post je objavljen 02.11.2006. u 11:39 sati.