Praznici, a je ne mogu van. Pa di to ima. Samo u mojoj kuci. Mater im... Pomalo mi unistavaju zivot... SDad bih najrade ubila dok spavaju. Prvo me izvrijdaju ko konji iz nekog neobjesnjenog razloga, a poslije se kao brinu za mene pa mi prave veceru... Najbitnije da su praznici a je ne mogu van!!!
Ovo su mi jedini dani koje mogu vidat Marina i onda me ovako poseru. Pa to uopce nije humano.
Pet ujutro je ja jos uvijek ne spavam. Jednostavno ne mogu prestat mislit na danasnji dan. Toliko su me starci posrali da je to nevjerojatno!!! Zast? Zasto? Zasto?!
Vise mi je pun ... svega. Sad bi najrade utonula u duboki san i nikad se vise ne probudila.Kad bi sad bar mogla zaspat i dovijeka svoju ljubav sanjat. Zasto me bog ovoliko kaznjava. Nemogu vise ni trena izdrzat u ovoj sobici.
nema mi ljubavi, nemam volje, nemam snage, nemam razloga, nemam cugara...
Neka sve ode kvragu!!!!
... smrc
...
Zivot ide dalje... ja se nadam...
...
Nocas sam malo svrljala po internetu i naisli sam na jedan jako zanimljiv blog. Zenska pise o svojim ljubavnim jadima. Jako zanimljivo...
Evo vam jedna njezina recenica iz jednog posta koji mi se najvise dojmio od svih:
Dnevnik mastanja 1
Dnevnik mastanja 2
Hahaha... Ingrid i Lidija: nemojte se ugusit od smijanja...
Pa ljudovi, 5:27h je mislim da bi bilo pametno da se malo prosetam do kunimje i da malo popapam nesto fino... hehehe Svima veliki pozdrav
P.S. Volim te !!! Puša od PAKLA DO RAJA!!!! svi znamo za koga je ovo.
Post je objavljen 02.11.2006. u 04:58 sati.