Marketing
Trenutak odluke
Update 05.studenog 2006.
SVIM TIGROVIMA I TIGRICAMA SRETNA GODIŠNJICA BRIGADE.
Bezbrižne osamdesete ostale su i iza mene.Upis na akademiju,početak studentskog života,širenje vidika ,nove životne obaveze,mjenjale su me i formirale svakodnevno.
Sjećam se kao danas 13.svibnja 1990. tekme koju nikada neću zaboraviti,tekme koja je u meni stvorila neopisivi bjes ,potrebu za osvetom ,osjećaj nemoći.Bila je to utakmica Dinamo-Crvena zvezda.
Nemilosrdno lupanje milicije po Boysima,Bobanov skok na policajca.Zašto murja lupa samo naše,zašto se na završetku "Marjane ,Marjane"dvorana-stadion, ustaje kad završetak gromoglasno zvuči "...i još jedno slovo,i još jedno slovo,ime Isusovo,i još jedna packa živjela Hrvatska" ,zašto krenu prema tribinama s pendrecima izvađenim iz futrola,što je bilo 71.,tisuću zašto a odgovor doma uvijek jednak "O tome je bolje ne pričati" .
Molim!Koje to pitanje nema odgovora?
Znam da se proljeća devedesete pratila televizija i radio 24 h,znam da sam jako odgovorno shvatila izbore devedesetih ,neopisivo sretna bila konsčnicom,sve sam jače osjećala nacionalnu pripadnosti.Osjećala da je bezbrižnosti uskoro kraj.
Ljeta su uvijek bezbrižnija takvo je bilo i ljeto 90-te.Sjećam se jako sam se veselila koncertu Tine Turner na Radnikovom stadionu ,cijelo ljeto "stiskala"lovu samo da uspijem uštediti za koncert.
Frendica je nabavila karte,kupujem kartu za autobus i krećem prema Zagrebu.
Na koncert nisam stigla,do Zagreba putovala sam kroz "pustinju i prašumu"nekih osamnaest sati.
Počelo je.Počelo je isprva kao uništavanje šuma,korištenja pila i sjekira umjesto mozga,"ugroženi" su blokirali ceste ,formirali stranku,napali policajce u Glini ,sad već nisam bila samo frustrirana i ljuta sada sam definitivno odlučila napraviti ,sve,baš sve što je u mojoj moći da profunkcionira Hrvatska s novoizabranom vlasti.
<
Kakvom sam je zamišljala ,ma nisam zapravo imala neku velebnu viziju znala sam da želim osjećati nesputanost,slobodu reći da Titi smrde noge ,da je na slici lijep ko konj i zbog toga ne završiti u zatvoru.Znala sam da želim nakon faksa posao ,i da od svog rada živim kao čovjek,a pri tom da mi se u džepu ne nalazi "crvena knjižica".Znala sam da želim apsolutnu slobodu.
Krenem tako ja položiti jedan od posljednja dva ispita na Pedagoškoj akademiji koja se u Zagrebu nalazi u Savskoj ulici.U četrnaestici nije bila gužva ,vozač je slušao radio.
Kako sam stajala u prednjem djelu tramvaja upravo kod vozača ,začuh:"Na cestama koje vode prema Kninu i dalje lokalno stanovništvo onemogućava nesmatan promet navoženjem pijeska ,kamenja i balvana."
Pa zatim:"Referendum srpskog stanovništva koji je pokrenula SDS u tijeku .Manjinsko Srpsko stanovništvo referendumom traži odcjepljenje od Hrvatske...."
Znam da sam odluku donjela u trenutku ,idem.Idem dolje ,moram izaći iz tramvaja.Iz tramvaja izašla sam stanicu ranije.Našla se pred zgradom MUP-a.Ušla u istu i odmah zaustavljna od policajca koji je na kapi još uvijek nosio"zvezdu petokraku".
"Kuda ćete ženo", zagrmio je.
"Idem se prijavit."sva zdrmana i preplašena prozborila sam.
"Ma di se prijavit,što si napravila",grmi on a predvorje ječi.Neki drugi "organ" smiuljio se,što mi danas nije ni čudno.Ja metar cvancik ,50 kg razgovaram s čovjekom poprilično višim od sebe i gledam visoko gore.
"Ma nisam ja ništa skrivila ja bi se prijavila u policiju,znate ja sam domoljub i ljute me ova dešavanja.Idu dečki iz kvarta pa bi i ja radila nešto korisno ako mogu."
"Ma što bi ti radila ajde idi kući"
Nisam otjerana ,ostala sam došla do Kadrovske službe i ispunila upitnik.Službenica je bila više nego službena ,nimalo ljubazna i jako hladna.
Po povratku kući čim sam otvorila vrata i mama se pojavila iz kuhinje ,zauzela sam gard odrasle i odlučne i rekla:"Mama ja idem,idem u postrojbe MUP-a .Danas sam se prijavila pa ako me prime prekidam faks i ....neznam.Pokušaj me razumjeti ja moramnešto učiniti .Nemogu sjediti doma ko kokoš na jajima i gledati,slušati samovolju pojedinaca .Ovo je moj dom i nedam ga nikada nikome.
Zapravo kad malo bolje razmislim Boban,Tina Turner i neznani tramvajac ,krivi su za sve,krivi su što će mi se život promjeniti ,otići u sasvim drugom smjeru od planiranog .No ne žalim ,nikada nisam radi ove odluke požalila ni onda niti danas.Danas bi iznova učinila jednako,odluka bi ostala ista.
Post je objavljen 02.11.2006. u 02:33 sati.