
"Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala:
Ljubav ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
Prolaznici mi!"
A. Lamartine
"Prava ljubav razmišlja o trenutku i o vječnosti, ali nikada o trajanju."
F. Nietzsche
"Ljubav odolijeva vremenu koje sve otima. Nikad nije zaista ljubio onaj koji misli da je ljubav zaista prolazna."
J.W. Goethe
"U očima, na usnama je nama vječnost tad bila..."
W. Shakespeare
Jednom davno i ja sam napisala stihove...
Ali pravo njihovo značenje shvatila sam tek sad...
Uz male izmjene...
"vrijeme prolazi...
tebe nema uz mene.
jedno srce, jedna duša,
a toliko daleko...
vrijeme prolazi...
zrnca pijeska
u pješčanom satu...
sekunde čine se duge,
moje male vječnosti...
zašto su toliko kratke
kad si tu???
tada su sati
samo treptaj oka...
a da pustimo vrijeme,
zaustavimo satove,
budemo jedno drugom vječnost???"
Athropa
Tek sad shvaćam...
Tek sad shvaćam veličinu riječi "ljubav"...
Ljubav...
Tražila sam je i sanjarila o njoj...Gubila vjeru i nadu...
Bivala razočarana i slomljena srca...
I naposlijetku je našla... Je li to ona prava ljubav??? Ne znam...
Znate li one trenutke za koje želite da se protegnu u beskonačnost???
Znate li onaj osjećaj kad nakon dugog lutanja nađete svoje mjesto???
"Sanjam o jednoj ljubavi dovoljno velikoj da stvara nove svjetove... Ljubavi koja cijeli rane i popravlja nepravde..."
Napisala sam to ne tako davno...
Moje rane cijele... Zaboravljam nepravde... I odjednom mi se otvorio cijeli novi svemir pred očima...
Možda ponovo sanjarim... Možda me ponovo čeka razočaranje i bol... Ne mogu to znati... A zapravo i ne želim... Želim se samo ponovo vratiti u jedan tren u kojem vrijeme uzmiče pred ljubavi...
Post je objavljen 02.11.2006. u 00:00 sati.