Ispod civilizacijske razine je istina da smrt prvoga predsjednika Skupštine općine Ogulin nakon prvih izbora u Republici Hrvatskoj -Rudolfa Špehara- nije na vrijeme obznanio ni vodeći lokalni medij Radio Ogulin. Isprika programskog direktora što vijest objavljuju s izvjesnim zakašnjenjem vrlo je cinična i govori o samourušavanju ugleda toga medija. U isprici je, naime, rečeno da ROG-u nitko nije javio za smrt pokojnika (?!).
Ovaj sam napis upriličio izvan svog redovnog termina, ali nažalost u pravo vrijeme - na Dušni dan, da bih u samo nekliko crtica osvježio sjećanje na Rudu Špehara, crtice koje mnogima nisu poznate. Napis je zbrda-zdola, baš u tonu pokojnika.
Rude je bio osebujna ličnost od početka do kraja. Završio je zanat u Ogulinu i sjetio se nakon pet go-dina upisati gimnaziju. Prva dva razreda završio je u noćnom terminu (u kakvom danas političari zavr-šavaju fakultete), a posljednja dva razreda završio je kao redovni đak, a maturirao je 1961. godine. Završio je pravni fakultet u "klasi" Vladimira Šeksa i to je razlog Šeksova prisustva njegovom ukopu u Cerovniku dana 21. listopada 2006. godine. Po mom skromnom doimanju čini mi se da je Šeksu to pr-vi pozitivni otklon u njegovoj karijeri.
Rudine putešestvije zbivale su se; od Zagreba preko Engleske, Finske, Dalmacije do povratka u Cerov-nik (Josipdol) negdje sredinom 80-ih prošloga stoljeća. Kada su se 1991. godine Hrvatskoj dogodile velike promjene ogulinski veliki Hrvati čekali su razvoj događanja (zlu ne trebalo), a Rude je ispred HDZ-a podmetnuo leđa ne razmišljajuči o eventualnim posljedicama. On nije tip koji se okreće kako vjetar puše, a uvijek je živio od svojega rada. Zato je potrošen već nakon prvoga mandata; nije pljač-kao svoj narod, a govorio je ono što misli. On je jedini političar u Hrvatskoj koji se nakon isteka man-data na tako visokoj funkciji doslovno našao na ulici.
Na upit postavljen novoj garnituri koja je "stasala" u tom periodu - zašto mu nisu osigurali adekvatno radno mjesto, dobio sam odgovor: "Pa nije ga ni tražio" (sic).
Napustio je tu pokvarenu partiju i priklonio se HSS-u, pošto je i po vokaciji seljak, misleći da Cerov-niku i Josipdolu s te pozicije može dati više. Vraćajući se s jednog sastanka HSS-a u Ogulinu, na nekoj višoj razini, u svoj Cerovnik, vozio ga je jedan viši dužnosnik iz središnjice te stranke. Vozio ga je Mercedesom. Već kada su skrenuli s državne ceste prema Cerovniku dužnosnik je mrmljao, a kada su skrenuli prema Rudinoj kući zaustavio je auto i rekao kako je put preuzak. Rude je izišao iz auta uz komentar: "Jebeš ti takvog vođu seljaka, koji ne može do seljačke kuće!"
Vratio se svojoj mehanizaciji, svojim oranicama, kruškama i orasima, ali ga je bolest nagrizala i prera-no dokrajčila.
A sada se sjetite vi koji ste ga tako lako zaboravili, vi diplomirani inženjeri matematike, ekonomije, prava i prometa da se s vrha vlasti možete povući bez materijalne osnove za buduće tri generacije, a da se u zemlju može crnih ruku od fizičkog rada i orahove ljuske, ali čista obraza.
Pokojni Rude nije blistao, ali je zasjenio sve nas obične smrtnike, ali i vas besmrtnike. Hvala mu.
Post je objavljen 02.11.2006. u 07:00 sati.