......ako ikad tvoja ljubav krene drugim putem i u tvom srcu ne bude mjesta za moje pjesme.....šapni mi tiho,da nitko nikad ne sazna razlog moje smrti.....
Ovaj citat napisao sam davno,bio sam zaljubljen do ušiju....mislim da se to vidi.I eto nakon svih tih godina,nađem ga na pozadini jedne slike,i u potunosti znam kako sam se onda osjećao....jer me još vežu osjećaji za nju....
Danas je vrijeme bilo u skladu i sa raspoloženjem,ma neka vrijeme se mijenja valjda će i raspoloženje....Čvrsto sam odlučio mjenjati neke stvari u životu,i nadam se da ti nije jedno od praznih obećanja koje sam dao sebi...Pa upravo ovim putem želim izbaciti ono iz sebe što me sputava da se konačno pokrenem,jer jedna sam osoba od onih koja zadržava sve u sebi i toga sam svjestan..i ne želim da jedan dan puknem i bude prekrasno za sve...Dakle sve ću podjeliti samo da ne zadržavam u sebi...mislim da je to ok.
Upravo sam pročitao ovih par redaka koje sam napisao i sam sebi zvučim kao neki psihopat...ali nije sve tako crno...dapače smatram da će biti jako zabavno....
Znam da je ovaj post koma,ali je prvi i treba se usavršiti, isto tako da će drugi biti mnogo bolji i zanimljivi (nadam se).I sad se moram oprostiti od vas...
A.
Post je objavljen 01.11.2006. u 20:37 sati.