Nisam mislio pisati o ovome danas, ali su me nedavni događaji ipak natjerali da prozborim koju riječ o jednom američkom običaju.
Naime, moj dragi nećak star 11 godina, 6.razred (nisam star, kao vrlo mlad sam postao ujak), danas je dobio poziv od svojih prijatelja da navečer idu po kućama (pretpostavljam maskirani) povodom Noći vještica. On je, na moje veliko oduševljenje, taj poziv odlučno odbio. Ne znam dal su ti prijatelji na kraju izvršili svoj naum ili nisu, ali meni večeras nitko nije zvonio. Ne znam zapravo kaj bi oni vikali kad bi pozvonili, a i ne znam bih li im kaj uopće dao i kaj bih im rekao...
Zabrinjava me to da bi se za koju godinu moglo pojaviti još klinaca koji bi tradicionalno počeli obilježavati taj običaj. Nadam se da će ih roditelji spriječiti u tome, i objasniti im da i mi imamo sličan običaj, izvorno naš, kad se u veljači maskiramo, obilazimo kuće, pozvonimo, vičemo: "MAŠKARE!", i nadamo se da će nam dobroćudna susjeda u godinama dati lovu, a ne naranče ili krafne...
Još jednu stvar bih htio razjasniti. Dubljenje bundeve i stavljanje svijeće u nju je hrvatski običaj koji su prakticirali još moji preci, i nema nikakve veze sa Noći vještica.
Iskreno, ne znam ni što Noć vještica predstavlja. Pretpostavljam da ima neke povezanosti između Noći i narednog dana Svih svetih...
Sutra su Sisvete (Svi sveti). Idem na groblje, poslije je ručak – purica s mlincima – kao i svake godine. To je običaj u mojoj obitelji.
Post je objavljen 31.10.2006. u 23:03 sati.