...imala sam nedavno savrsenu vecer... nebo je bilo crveno, moj bivsi kojeg obozavam me pratio doma... padala je kisa... bili smo presretni.. smijali smo se i jednostavno setali i pricali... uzivala sam... bila sam sretna... vise se ni ne sjecam kako izgleda taj osjecaj... sad sam prazna... odurno, prokleto prazna... iako mi se zapravo desavaju jako ljepe stvari... smijem u petak u vrbovec na rodjendan jednom jako jako dragom prijatelju... stari mi nije vidio ocjene... pomirila sam se sa nekim sadasnjim polu deckom... iako se to malo teze deklarira al ok... cak mi je i jedan lik koji mi se svidja reko da sam ljepa... al opet, nisam sretna, neznam zasto... uzasno se bojim, imam predosjecaj da ce se nesto strašno dogodit, a kad imam takav predosjecaj obicno se i dogodi... neki dan mi je frendica rekla da bi htjela da ona tak ima predosjecaje.. hmm... nek si ih preuzme od mene, ja bi radije zivjela u neznanju... (kako nas dragi murphy kaze: najjednostavnije stvari su one o kojima nista ne znas) ... i tako, sjeb do bola.. a opet boli samo praznoca... sutra groblja.. ma wee.. i ne... totalno ne zelim bit ziva... i totalno mi se spava... kronicno... zelim spavat kojih tjedan dana, mozda bi onda bila ponovo sretna... ma ne znam vise... nista ne znam.. i jebe me sto me vec dva tjedna ponekad probada nesto oko srca, ali bas fizicka bol.. a neda mi se nikom govorit.. sigurno nije nist.. stres valjda.. ne eto... dosta za sad...
PELIN
Mjesec i zvijezde
na nebu se gnijezde,
blješte i sjaje
no tugu oni gaje.
Tuga i suze
niz lice mi puze,
sjeta i žalost
prekriše radost.
Nestade i to malo sreće
jer ljubav moje srce neće,
bijah sretna jedno ljetno veče
a sad opet tuga kreće.
I opet mi je srce puno tuge
i noći su mi opet beskrajno duge,
a sreća je jedino što želim
no sve što imam su krv, suze i pelin.
Post je objavljen 31.10.2006. u 22:30 sati.