Kaj nije ovo sjebano??!
Sad ne mogu van večeras, sjebala me prokleta bolest… Ne mogu na Dubovac.
Htjela sam čak danas i u školu. Pa makar pisala fiziku, nema veze. Samo da idem van večeras. Ali doktorica me nije pustila. Ma ne mogu vjerovat. A ni ne vjerujem da žalim kaj nisam išla u školu. A ništa people. Lijepo mi se provedite, zamaskirajte i uživajte… kada ja to ne mogu. Sjetite me se i uživajte u svakom trenutku večeri, jer ni ne znate koliko ste sretni kaj idete.
Iako ja nisam baš htjela ići gore sad mi je ipak žao, ali lakše ću to prebolit.
I sada slušam Mansona ( Beautiful people ) i pitam se dali je baš tako. Slažem se s njim. Kakvi lijepi ljudi, pa nitko nije savršen. I što uopće radimo od sebe?! Sve češće razmišljam o tome. Zar je sva ljepota u umjetnim plavušama ili nabildanim muškarcima?! Nije, za mene. Ali taj trend je nametnuo sami čovjek i sada ostali pate koji nisu takvi. Ili zašto se za izgradnju nekog stadiona u Engleskoj treba dati desetke milijuna funti?! Pa ne znam što da mislim. Tako sam ogorčena zbog toga. Zašto taj novac nisu uložili u medicinu za otkrivanje nekog lijeka ili zašto s tim nisu kupili hranu i pomogli ljudima??! Na takve se stvari prije nisam obazirala, ali sada sve češće to zamjećujem i to me jako smeta. Uopće zašto ljudi moraju ratovat? Zašto se ne sporazume, pa svi smo mi ljudi. Moj zaključak je da nas neće uništiti nitko, nikakva crna rupa ili neki zalutali planet, možda meteor iz svemira. Uništit ćemo se mi sami. Kaj će im nuklearno oružje?! Čemu raditi nešto što će uništiti tvoje, tvoju vrstu, nešto živo i vrijedno?? Pa ruke tih ljudi koji je grade, koji su je osmislili, oni su nas osudili… tko je čovjek da uzme život drugome??!
To su neka pitanja koja me muče trenutno. Možda je vama smješno, meni nije. Možda trenutno neam kaj pametnije za radit pa razmišljam o tome, ali nadam se da će se jednog dana promijeniti…. Ovaj život, svijet, razmišljanje, ljudi… da ljudi… oni su ti koji se najviše trebaju mijenjati. Ljudi. Koji misle da su nešto veće, nešto bolje od drugih živih bića. Ja zbilja ne odvajam ljude u posebnu skupinu. Smatram da smo i mi dio živog svijeta, da nas se treba svrstavati na ljestvicu uz životinje. Ali ni to ne zaslužujemo.
Očito je da možete zaključit kako sam trenutno ogorčena na ljudski rod.
Neću više pisati, samo ću se na živcirat.
E da Lucija, imam jedno jako zanimljivo razmišljanje, novu temu za raspravu. Pa kad se budemo vidjele reći ću ti kaj me još fascinira uz sve ovo navedeno.
pozdrav
Post je objavljen 31.10.2006. u 16:49 sati.