Marketing
Susret s ranjenim golubom
Jučer me je , odlazeći iz zgrade u kojoj radim, dočekao neočekivani prizor. Na travi pored pločnika veliki plavi golub. Jedan od onih koji su od „normalnih“ golubova barem dvostruko veći i teži. Možda baš onaj kojeg sam uzeo kao zaštitni znak svog bloga, i kojeg sam fotografirao u kavezu, na izložbi malih životinja prije dvije godine u novogradiškog društvenom domu? Takve velike golubove uzgajaju ljubitelji ptica i zovu ih konzumnim golubovima. Prišao sam mu posve blizu i uočio da mu je kljun malo krvav, te da mu je lijevo oko zatvoreno, a na desno vidi dobro. Ozlijeđen je i inje mogao poletjeti. Izvadio sam fotoaparat iz džepa kožne jakne i načinio dva-tri snimka. „Bože otkud ovaj ranjeni golub, kakav je to znak za mene?“- gotovo sam se naježio od pomisli da je ovo nekakav slučajni ili namjerni znak namijenjen meni? Možda je sve slučajnost, mada gotovo nevjerojatna? Upitao sam se, kako pomoći toj životinjici. Krenuo sam rukom prema njemu, no on se odmaknuo dvadesetak centimetara, lagano, tek toliko da mi da do znanja da ne želi biti uhvaćen. Odnekud nailazi neka djevojka i čudi se što ja to radim s tim ogromnim golubom. Ona prolazi i osvrće se, vjerojatno misleći da tolikog goluba nikad u životu nije vidjela. Pade mi na pamet ona mala mačkica koju smo prije mjesec dana spasili s ulice, koju sam „pokupio“ tek nekih pedesetak metara od mjesta na kojem je stajao golub. „Bože, kao da su me počele tražiti životinje u nevolji?-pomislih, i opet sam sebe uvjerih da je sve slučajnost. Pomislih i na ptičju gripu. Desetak minuta sam čučao pored goluba i nisam znao što učiniti. Nisam na kraju učinio ništa. Da ga lovim, možda bih ga i ulovio? A kud ću s njim? Da i njega nosim kući? Moji bi rekli da sam stvarno šiznuo. Pomislih kako je najbolje da ga prepustim njegovoj sudbini, pa što mu bude. Možda je to golub iz susjednog dvorišta, jednog ili drugog? Možda će on odšetati (ako ne može letjeti) otkud je i došao? Danas gledam, više ga nema na mjestu gdje je bio jučer, no eto ja danas razmišljam o Svim Svetima, o njemu, o ovim blagdanskim danima i pokojnicima, i sjetih se kako je ptica znak Duha Svetoga. Taj golub jučer kao da se baš meni htio pokazati, smiren i tako dohvatljiv. Netko će reći da fantaziram, no katkad u nekim običnim događajima slutim nešto mistično. Možda je baš sudbina da sam ga fotografirao i evo vam ga pokazujem, pa vi sebe upitajte što bi ste vi učinili da ste bili na mom mjestu i na što vas asocira ova ptica. U mislima mi je pokojni otac (koji je kao i djed )preminuo u novogradiškoj bolnici za prijelazu između noći i dana prije izvjesnog broja godina. Ovih dana su u krugu bolnice postavili križ kojeg sam fotografirao i pokazat ću vam ga u jednom od slijedećih postova. Uvijek sam emocionalno osjetljiviji u ove dane i to zapravo nije niti čudno, no taj golub mi ne izlazi iz glave. Kao da mi kaže baš:“Ne gledaj u meni plavog goluba.“ A što da onda u njemu vidim? Možda svoje drugo ja?
Post je objavljen 31.10.2006. u 16:37 sati.