Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jalucifer

Marketing

To nije naš svit (2)

www.pionirovglasnik.comOvo je drugi nastavak teksta, čiji sam prvi dio objavio u subotu, posvećen feljtonu koji pod naslovom "Ustaški pokolj u pravoslavnoj crkvi u Glini" – povijesni događaj ili mit izlazi u milom mi zagrebačkom Glasu koncila. Do sada je izašlo osam nastavaka, svaki zauzima cijelu stranicu, tako da vidimo kako je tema za moju prijateljicu Svetu Majku Rimsku Crkvu u Hrvata važna. Do čega je autoru i uredništvu stalo, ilustrira naslov prvog nastavka feljtona: Zatiranje misli o hrvatskoj samostalnosti?

Što se dakle u tom kraju događalo u proljeće i ljeto prije šesdeset pet godina? Autor feljtona, novinar Tomislav Vuković, priznaje: »neosporna je povijesna činjenica da su se zločini i u svibnju i u srpnju 1941. nad Srbima dogodili u okolici Gline.« Bilo bi teško tvrditi da nisu, jer bi moralo utjerati u laž jednu istaknutu osobu, koja je 14. svibnja 1941. pisala poglavniku NDH, Anti Paveliću:

Ovaj čas primio sam vijest, da su ustaše u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi pocinili teških zlocina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošcu, da podignem svoj glas i kažem, da ovo po katolićkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt.
Ta je osoba zagrebački nadbiskup, blaženi Alojzije Stepinac. Bilo je doduše nekih, koji su objašnjavali da je dobroćudni blaženik bio okružen sve samim komunjarskim agentima, koji su mu pričali laži. Pa, zamislite, blaženi Alojzije je čak branio i Židove!

Pa da izbjegnemo svjedoke Srbe i partizane, bandu jednu izdajničku koja je ustala protiv vlastite Države, spominimo da je sačuvana jedna pritužba deportiranih Slovenaca na Kordunu od 2. kolovoza 1941, upućena generalu Gleiseu von Hortenauu, predstavniku njemačke vojske u Hrvatskoj, da su ustaše uhapsili muškarce pravoslavne vjere koji su im donijeli hranu, i njih oko 400 strijeljali bez ikakvog sudskog postupka. To je bilo taman u vrijeme kada se (navodno) dogodio i zločin (navodno) u crkvi, na obližnjem terenu. Sačuvani su brojni dokumenti o "čišćenju" terena od Srba, koje su ustaše od kraja lipnja približno do 8. kolovoza. Bio je to drugi val pokolja, nakon onog prvog u prvoj polovici svibnja. Sačuvan je i jedan dopis zapovjednika žandara na Kordunu od 16. kolovoza, koji se žali zbog ubijanja srpskih muškaraca, staraca, žena i djece, pljačkanja kuća i imovine.

Ovakvi postupci izazivali su i kod čeličnih Hrvata negodovanje, čulo se šaputanje "Ovo je sramota za narodnost hrvatsku, kulturu i katoličku vjeru".


Komunjare su bili moćni! Smutili su svojim lažima Stepinca, Slovence, žandare, a kako ne bi onda i bedastog Vladka Mačeka, koji se užasavao nad navodnim ustaškim zločinima, pa u svojim Memoarima između ostalog spominje:

U mjesecu lipnju 1941. poubijali su ustaše sav srpski živalj u selu Gudovac kraj Bjelovara, uključujući i žene i djecu, ukoliko se nisu uspjeli spasiti bijegom. Nekako pak u isto vrijeme u Glini su ustaše poubijali oko tristo pravoslavnih osoba.


Maček griješi u datumima (shvatljivo jer piše u emigraciji, prema sjećanju), jer pokolj u Gudovcu dogodio se već 27.-28. travnja, a prvi masovni pokolj u Glini dva tjedna kasnije. Tu je Stepinac uputio prosvjed, a Maček je šutio, i svima govorio da se opirati zlu ne vrijedi (kako i moj Braco kaže: okreni i drugi obraz! - a osobito je to lako, kad nije tvoj obraz! naughty). On je u svojim Memoarima dao i snažan prikaz načina razmišljanja jednog od masovnih ubojica, zapovjednika logora Jasenovac Ljube Miloša, o čemu
pisah prije pola godine
.

Treba reći i to, da u navodima broja žrtava ima ponekad sigurno pretjerivanja; shvatljivo je, da se govorkanjima broj uveliča. Vuković pak smatra da može zaključivati ovako: Jedan izvor navodi 200 žrtava, drugi 300, treći 400. Očito je: svi lažu, ništa se uopće nije desilo! bang

A ako se i dogodilo, pa što? Banda četničkokomunjarska prva je počela! Jer je naime

sigurno da su događaji u "Glinskome slučaju" od 29. srpnja 1941. s "pokoljem u crkvi" uslijedili kao odmazda ustaških vlasti zbog partizanskog napada na željezničku postaju u Banskome Grabovcu nekoliko dana ranije.
Eto. Bila je odmazda, pa je onda sve u redu, zar ne?

Jedan drugi dobar katolik i profesionalni povjesničar, Jure Krišto, jedno poglavlje u svojoj knjizi naslovio je Tko je prvi počeo? On pokušava dokazati da su četnici prvi počeli, naime pobunili su se protiv NDH. Međutim se njegova kleronacionalistička ideološka težnja sukobljava sa profesionalnom savješću povjesničara, i on ipak mora nevoljko priznati da se ustaški masovni pokolji ne mogu opravdati. zaliven

Po drugom opet dobrom Hrvatu i katoliku, Ivanu Košutiću (koji nema skrupula koje sputavaju Krištu), srpska pobuna protiv NDH počela je i prije, nego što je NDH uopće bila proglašena! Pa je onda hrvatska država, prirodno, morala uredovati, da uvede red. namcor Tako on npr. u svojoj knjizi o junačkom hrvatskom domobranstvu navodi, kao stvar posve normalnu:

Zakonskom odredbom od 2. listopada 1941. predviđen je postupak kod komunističkih napada kad se počinitelj ne može pronaći. U takvu slučaju za svaku, od strane komunista ubijenu osobu, strijeljat će se deset osoba iz redova redarstveno utvrđenih prvaka komunista.
Dakako, komunisti baš i nisu imali toliko "prvaka" koji bi redarstvu bili poznati, pa kad njih nije bilo na raspolaganju, išlo se redom, puškom i kamom. Četnici, komunjare, masoni, Srbi, Židovi, Pavlek Miškina – sve je to ionako ista banda!

A mnogi su ustaše bili neuki, pa im ni brojanje nije baš dobro išlo. Košutić navodi da je četnička rulja upala u selo Hrvatski Blagaj, maltretirala stanovništvo, pucala, poklali su jednu obitelj. O tome su pisale ustaške novine "Hrvatski narod" 9. svibnja 1941., i za Košutića je to "sveto pismo". Postoji pak i tvrdnja da je to ubojstvo bilo inscenirano, izvršeno od strane samih ustaša: ubijeni, mlinar Zdravko Karlović, protivio im se, a njegovo je ubojstvo (plus njegove supruge, majke i dva sina) trebalo poslužiti kao povod za masovne pokolje. No to je naravno obična komunjarska izmišljotina i Košutiću nije vrijedna ni spomena.

No, recimo da su to i učinili četnici; slijedilo je ubojstvo oko 400 Srba u okolici, u raštrkanim selima pa se o tome nije čulo, a zatim, 13. svibnja, ubojstvo 260 Srba u Glini, o čemu je vijest već slijedećeg dana doprla do nadbiskupa Stepinca, koji isti dan piše spomenuti prosvjed poglavniku.

To je mali uvid u ono što se u to doba na tom području događalo, o čemu Vuković onako usput priznaje, da je nečega bilo. U slijedećem i završnom nastavku, koji objavljujem u četvrtak, vratit ću se samom feljtonu, kojeg objavljuje službeno glasilo nadbiskupije, kojoj je nekada rečeni blaženik bio na čelu.

Post je objavljen 31.10.2006. u 11:49 sati.