cekaj me, i ja cu sigurno doci,
samo me cekaj dugo.
Cekaj me, i kad zute kise
noci ispune tugom.
Cekaj , i kad vrucine zapeku,
I kada mecava brise,
cekaj, i kad druge nitko
ne bude cekao vise.
Cekaj, i kad pisma prestanu
stizati iz daleka,
cekaj, i kad cekanje dojadi
svakome koji ceka.
Cekaj me, i ja cu sigurno doci.
Ne slusaj kad ti kazu
kako je vrijeme da zaboravis
i da te nade lazu.
Nek povjeruju i sin i mati
da vise ne postojim,
neka se tako umore cekati
i svi drugi moji,
i gorko vino za moju dusu
nek piju kod ognjista.
Cekaj. I nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti nista.
Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
sve smrti me ubiti nece.
Nek rekne tko me cekao nije
Taj je imao srce!
Tko cekati ne zna, taj nece shvatiti,
niti ce znati drugi
da si me spasila ti jedina
cekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat cemo kako
prezivjeh vatru kletu,-
naprosto, ti si cekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov
Post je objavljen 02.11.2006. u 23:01 sati.