Na nebu se našavši,
na Zemlju se spusti,
uz jedan maleni, mirisni cvijet.
Od vjetra ga zakloni,
sunca mu uzevši,
uznemiri teško cijeli mu svijet.
Zakloni ga rukom što zrači toplinom,
zausti stih, zadrhti mu glas.
I cvijetku se učini da svojom milinom
donosi mir, pruža mu spas.
Od sunca se sakrivši, sretnim si učini
svoj novi, maleni, topao svijet.
Nauči voljeti, duboko se skrutivši,
postavši za njega jedini cvijet.
Na Zemlji se našavši, u nebo se zagleda,
vidje sunce što mu se smije.
A onda se prisjeti da cvijetku, došavši,
osmijeh svoj nikad poklonio nije.
U trenu se prignuvši, cvijet svoj pomiriše,
uživši miris, cijeli se ozari.
A cvijetak se nasmije, od sreće zadrhtavši
što mirisom svojim osmjeh mu podari.
Update: vaši izbrisani komentari:
* blago cvijetku... (chiica, 31.10.2006. - 10:38)
* blago cvjetku... :) (chiica, 01.11.2006. - 02:41)
* blago cvjetku... (chiica, 01.11.2006. - 11:23)
* ma ke lijepo... moram i ja pronaći jedan takav cvijetić... ;) (nutella ;), 01.11.2006. - 18:32)
* predivna pjesma :)
baš me onako... ugrijala psihički :)
pozdrav, dijamantiću :) (wannabe spisateljica, 02.11.2006. - 14:33)
* hvala ti na predivnom komentaru... pozz ;) (nutella ;), 03.11.2006. - 00:51)
* ovo bi trebali uvrstiti u dječju lektiru!!!!!! (Hopsanje u ritmu, 03.11.2006. - 13:34)
* 8.... stalno... bez obzira na sve...
a pogotovo kad je tako lako rastopiti se. kad su riječi tako jednostavne a tako duboke...
(8....) (vrtlog, 03.11.2006. - 15:37)
* uvijek imaj velika očekivanja i precjenjuj svoje mogućnosti! to je ključ uspjeha.
smanjuje mogućnost kasnijeg lijevanja suza. (vrtlog, 04.11.2006. - 21:51)