Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/virtualninemir

Marketing

leptir, netopir



nisam sigurna da li sam ovdje vec zapisala nesto o ovome, no vrlo je moguce da jesam. zato jer se ponavljam u nekim stvarima, jako cesto losim narafski:)

radi se o mojoj panici. ja znam da se ljudi svega boje. ja se isto bojim svega, oduvijek sam bila takva. i znam kad si malo veci i odrasliji moderno se bojat da te netko ne povrijedi. pa se i ja bojim toga, a sta se neb bojala. al kaj je prevec je prevec, majke mi mile.

to s tim strahom od povrijedjenosti po difoltu bi trebalo doc na tapetu kad ti je vec jako stalo do nekog. ili malo stalo, al kad ti je STALO majkumu. al kod mene ne, kod mene odma dodje. i primi me oko guse i ne pusta, drz ne daj. ja sam primjetila da je svaki, ama bas svaki put kad pogledam u necije oci pa se utopim u njima i izgubim dar govora (sto se desava svako par godina) prva moja reakcija do koje dodje dan nakon bliskog susreta- panika.

ja ne znam zasto je to tako. meni je to misterija. i ja sam sebi misterija, osim sto sam si i glupa radi toga. i vec par dana intenzivno pokusavam dokucit za koj kurac se ja pocnem tak nenormalno ponasat a uopce jos do nicega nije doslo, nitko ne kaze ni da hoce (no ni da nece:). ne znam zakaj se tak bojim. i ne znam cega s bojim. i ne znam zakaj panicarim cim prepoznam da bi nesto za mene moglo postati fatalno.

a znam to procjenit bez greske. to je jedinstven osjecaj i nisam fulala ni jednom. gledas u necije oci i nemres prestat. ko da magnete netko u zjenicama fura. buljis, no ne znas zasto buljis. sretan si no ne znas navesti tocan razlog. ne znas ni priblizan. ok serem, priblizan znas:))
i tak sam si ja malo razmisljala i dosla sam do sljedeceg: ja mislim da se ja bojim loseg ishoda jer znam da svaki los ishod krade dio vjere u lijepu, "jednog dana, mozda..." ljubav. svaki put kad se zajebes teze ti je vjerovat. sve dok te ne dovede do tocke kad umorno odmahujes rukom i kazes da ce sve ionako lose zavrsiti, zato jer uvijek tako zavrsi. i kad odbijas ubuduce vjerovati jer se osjecas ko budala.

ja mislim da zato panicarim. il zato, il sam jednostavno kukavica, nemam pojma. al znam da mi po trbuhu skacu naputrene muhe:)




Post je objavljen 30.10.2006. u 21:38 sati.