Polako ali čvrsto
tvoja ruka me podiže,
iz ponora,
iz blata,
sa dna.
Svojim rukama, Kriste,
otireš suze s moga lica.
Svaka sjenka tuge
u to, nestade.
Obrazi moji
čisti postadoše.
Znam, nisam dostojna...
Sasvim slaba i krhka,
postajem perce
u tvojoj ruci. /R.L/
Post je objavljen 30.10.2006. u 18:31 sati.