...Strah
Poznato je da je najjači osjećaj. Bojimo se stajati na mjestu, ali još nas više plaši sama pomisao što bi se moglo dogoditi ako krenemo. Jer ne znamo kamo idemo..naprijed ili nazad? A ponekad je i ići unaprijed previše strašno...Najjednostavniji primjer - da vidimo vanzemaljca, ubili bi ga. Jer ga ne znamo, jer ga se zato bojimo. Da, znam da je glup primjer. I istinit je. Bojimo se ići dalje...no najgore je vidjeti te oči, koje ne znaju što dalje, koje misle da su same, a možda i znaju da jesu...bojimo se da ćemo osjećati...
...Bespomoćnost
Jer smo sami, jer nema nikoga da bude uz nas...? Ne!..bespomoćan si kada gledaš onog koga voliš, i ne možeš mu pomoći. Neću reći da znaš, jer bi tada bilo lakše. Kada stojiš i gledaš i vidiš ponor. Ne možeš sjesti jer se ne možeš micati, jer ne dopireš do voljene osobe...možeš samo gledati...da, to možeš...iako bi bilo bolje da si slijep...i da ne vidiš taj osjećaj...
...Patnja
Vidiš da pati. I ne možeš to promijeniti. Katkada bi htio da sve završi, kakvo god da je...ali neće...Ako misliš da patiš zbog nečeg što se tebi događa...ne...zaista patiš kada bi tako želio da se dogodi bilo što..samo da bude zauvijek gotovo...to je osjećaj...
...Tjeskoba
Ona bol koju osjećaš u sebi, koja je toliko jaka da iz psihičke osjećaš i fizičku..kao da se grčiš sam, ne u kutu, jer nema kuta, kao da se grčiš u betonskoj pustinji...povraća ti se. I iako si gladan, nećeš jesti, jer ne možeš, hraniš se tjeskobom...spoznaješ osjećaj...
...Čežnja
Želiš to toliko jako i spreman si učiniti bilo što, ali ne..najgore je jer ti toliko treba taj osjećaj...kada ga toliko želiš...ponekad i sam osjećaj...
I pitam se, što je gore.. ...
Post je objavljen 30.10.2006. u 17:42 sati.