Aka "Whole Lotta Halva, A Ne Fali Ni Baklave I Bureka"
I utrka crvenim taksijem dok nas je lovila policija. I visoke greze zgrade koje su fascinirale nedostatkom bilo kakve estetike. I slamka koja mi je upadala u bocu cole cijelu večer. I jako jako visoko Visoko od kojeg se sjećam jedino blatnih skalina.
I let kroz oblake dok svira Ulazak u harem. I tramvaji što prolaze i nestaju u sivom svijetu. I starke sa slikom stratocastera kojima nisam mogla naći broj. I vožnja kočijom bez jakne.
I jako mala soba sa kosim stropom. I mocchacino u jednoj kavani. I mali tužni žuti pas bez repa. I mineralna voda s okusom krvi. I Baščaršija, Barščaršija ili kako već. I dozivanje imama u sarajevskoj večeri.
I prejaki flash na fotoaparatu koji je živcirao sve oko mene. I panika u garderobi Boema. I ćevapi koji su definitivno bolji od bilo kojih naših. I nečije slušalice još uvijek na mom dicsmanu za koje nemam pojma čije su.
Nisam ja Mažuranić.
...
Da.
Post je objavljen 30.10.2006. u 12:39 sati.