Otkada znam za sebe htjela sam biti liječnica. Na kraju sam se odlučila za jezike jer za prijemni nisam morala učiti. I dobro sam odlučila.
Isto tako, otkada znam za sebe bojala sam se liječnica. Pišem sve u ženskom rodu jer nikada nisam bila kod liječnika. Baš niti jednom. Uvijek se tako potrefilo da sam dopadala kod liječnica a ne kod liječnika.
Za prvi veliki strah zaslužna je moja liječnica teta Maja koja je uvijek bila divna prema meni i uvijek je na stolu u ordinaciji imala čokoladice i bombončiće, a mene se oduvijek moglo potkupiti hranom u bilo kojem obliku. Ta ista teta Maja me je davnih dana, još prije osnovne, zeznula rekavši da me vodi posjetiti jednu njezinu prijateljicu u bolnicu. Ja nasjela. Nije mi doduše bilo jasno zašto Mama i Baka u pratnji plaču u potocima. Postalo mi je jasno onoga trena kad su me predale jednoj manje simpatičnoj teti liječnici koja me ostavila samu u sobi prepunoj druge djece koja su cmizdrila i kukala. Morala sam vaditi krajnike i umjesto da mi objasne o čemu se radi, prevarile su me na najpodmukliji način. Tetu Maju i danas sretnem tu i tamo u Osijeku i uvijek mi nekako noge klecnu pred njom. Ali sad sam veća od nje i znam da me ne bi uspjela bez borbe ugurati ni u kakvu sobu.
Drugi prestrašni strah je prouzročila moja zubarica Dješka, koja mi je svojedobno liječila jedan zub pa mi je tako jednom prilikom čistila korijen nekim ogavnim sitnim iglicama sličnim svrdlima. Usred posla zazvonio joj je telefon i sestra ju je pozvala. Onda je tako brbljala o kiseljenju kupusa s nekom osobom a mene ostavila s raskrečenim ustima i iglom u zubu. Sestra je nekamo otišla pa nitko nije reagirao na moje vapaje. Razgovor o kupusu i turšiji je trajao nekih petnaestak minuta i za to vrijeme sam uspjela zasliniti pola košulje. Kad je dr. Dješka konačno završila razgovor, prišla mi je i rekla: "O svašta, al ti sliniš!"
E otada se bojim liječnica i zubarica.
Prvi odlazak ginoekologici sam odgađala dugo, predugo zapravo. Onda sam shvatila da ipak moram otići i priprema je trajala mjesec dana najmanje. To mi nije bilo tako strašno na neki čudnovat način. Taj isti puta sam obavila i ultrazvuk i papa test i sve je prošlo u najboljem redu. Ništa me nije boljelo ni najmanje. Neki neugodan osjećaj raskrečenosti tamo dolje ostao je nekih dva tri sata nakon pregleda, ali, neugodno mi je ovo napisati, čak mi je bilo i ugodno na neki način. To sam naravno ispričala Bunku, koji je istog trena postao ljubomoran na moju ginekologicu.
"Ma šta? Ma kako? Jel te pipala? Mislim, baš ono pipala dolje, gurala prste di ne treba? Fakat ću joj noge polomiti, znam gdje je mogu naći!"
To je naravno bilo rečeno u šali ali ta neka sumnjičavost je ostala u zraku pa tako i danas kad god idem kod ginekologice Bunko ide sa mnom. Valjda zato da Dotična vidi kako ja nisam neka usamljena pohotnica nego pristojna teta koja doma dobiva sve što treba i ne čeka pipkanje neke tamo ginekologice. Ja sam još više zakuhala stvar kada sam mu ispričala kako mi je jedna poznanica ginekologica rekla da nekim ženama zbilja gode pregledi i da se skroz ovlaže. E to je bilo too much.
Elem, danas poslijepodne imam termin kod jedne nove ginekologice. Već dva dana se zezamo zbog toga. Tko zna kakva je, hoće li mi se svidjeti i sve tako nešto. Jutros prije posla sam se uvalila u kadu za posljednje pripreme i brijanje dlaka na svim vidljivim i nevidljivim mjestima. Kako sam tip žene koja čim prođe ljeto depilira samo najnužnije, poprilično sam se zadržala u kadi.
"Ma šta se tolko lickaš? Stvarno mi nije jasno?"
"Pa jebemu, ne mogu doć ko neka pražena s ovčjim runom među nogama, moram se srediti!"
Jedan dio sam lickala i brijuckala pred ogledalom, simetrije radi, nije mi to čudno.
Cijelo vrijeme me je gledao ispod oka.
"Fakat mi nije jasno! Pa ona sigurno vidi svašta! Šta kad joj dođu babe iz Zagorja koje britvicu nisu vidjele?!"
"E pa jebemu, nisam je baba iz Zagorja, moram se srediti!"
"Pa za mene se nikad tolko ne lickaš!"
Djelomično istinito. Uglavnom si silk-epilom sve dlakurde počupam pa sam golišava jer nam se oboma tako najviše sviđa. Ali eto, nisam silk-epila vidjela od početka kolovoza pa si mislite kako je to jutros izgledalo. Simetrija mi je važna. Volim da doktorica vidi da mi je stalo. Da nisam baba iz Zagorja nego urbana koka nesilica iz Osijeka, na ponos čitave Slavonije kada se razgolitim.
"Da, i onda će opet poslije biti 'baš mi je nekako ugodno bilo na pregledu'!"
Ja ga namjerno tako zajebavam jer mi je stvarno smiješan s takvim bedastim izjavama. Nema smisla da mu nakon toliko vremena objašnjavam da mi nije baš jako uzbudljivo kada mi nepoznata žena ruje po najintimnijim dijelovima tijela i gura kojekakve sprave za mučenje duboko, duboko, da vidimo zašto mi je taj lijevi jajnik upleten u crijeva i radi li i dalje kako treba. Too much information.
"I kaj onda? U pet smo tamo?!", naravno opet ide u pratnji.
"Je, al fakat ne moraš ići sa mnom. Čekaj me u Donjem gradu, pa ćemo skupa doma. Doktorica će odraditi predigru a onda mi nastavimo doma, kaj veliš?!?!?"
Već sam očekivala salvu psovki i prijetnji otkazom, ali ništa od toga.
"O-ho, naaajs, ova ideja mi se baš sviđa! Pravi pregled sljeduje nakon povratka od doktorice, onda si gotova!", odgovorio je pohotnim glasom uz namigivanje.
Tu me malo zbunio ali ubrzo sam shvatila da se šali na za njega tipičan ciničan način kada je i dalje sumnjičavo gledao moje brijačke bravure pred ogledalom.
"Ok, preživjet ću i ovo al svejedno si gotova večeras!!!"
O, seksi! Koliko još ima do večeras? Još osam sati otprilike. Jebemu. Još cijeli radni dan.
Jedva čekam pregled kod doktora Bunka, prvog doktora koji kod mene izaziva neke druge emocije osim straha.
Post je objavljen 30.10.2006. u 11:18 sati.