«Jutro nakon» bilo je prožeto sporadičniom izrigavanjem pjene.
Ne, nije me ugrizo bjesan pas niti je bilo jutarnjeg felacija.
Bila sam mamurna ko zadnja grezulja, i povraćala žuč koja, usljed nikotinskog šoka, iskače iz kesice svakih 15 minuta.
Dobro se doduše izbljuvat pošteno nekad.
Mislim, na jednu od rupa to sve mora van, pa zašto ne oralno?
U sumrak me probudio klepet šišmiša, ko pravu ispičuturu. Za uspostavljanje ravnoteže trebalo mi je nekih pola sata, a dok sam nešto stavila u kljun i napaćeno želuče, već je bilo 8. Lažem, bilo je 6, samo se sat makao pa mi se činilo da je više.
Lapsus temporalis.
Lupus in fabula ovaj put novi je lik. Moj novi zimski prijatelj. Nazvaću ga Android, jer tu smo imenicu nekidan spomenuli čavrljajući o tajni vječne vitalnosti Olivera Mlakara i mislim čim se on puca da je takav i to... ponovila sam par puta, android, android, android i svidjela mi se riječ, pa reko, evo, da ne propadne. Dakle, Android.
Android me već mjesecima uporno gnjavi da se nađemo na udes, i ja ga opetovano odbijam sa stilom, dakako, ali mora da me jučerašnji mamurluk isisao, jer sam, sva slaba i onemoćala, pristala da se susretnemo u gluho doba noći i, naravno, da me časti pićem. Fijukao je čudni vjetar nagovještavajući kako će u ova zadnje tri dana listopada, lišće konačno i opasti.
«Neobična večer» pomislih u glavi «pitajm se što donosi».
Donijela je lijepuškastog biciklistu u žutoj jakni. Android ima crnu raščupanu kosu i duboko plave oči, smiješan je, ima super ručne prste, voli pliš, puno puši, a i čašica mu nije mrska. Viši je zaglavu, što, na mojih 1,43 vizualno odlično figura. «Hm hm, pa moram priznat da sam neugodno iznenađen tvojom vanjštinom», priznao mi je, vidno pripit. «Al ništa zato, volim neugodu!».
Otkad je razbio glavu ima laganu amneziju i treskavicu, a ja i to volim, pogotovo treskavicu.
Drmeš.
(A u klinac, šta se dešava?)
Sam za sebe kaže da je pun defekata.
Nisam pala na taj fol (tako je očito da je mlađi od mene 3 godine), ali sam se pravila da jesam, maznim altom rekla "sva sam uho", istinski uvjerena kako od mene nije defektniji, garant.
Samouvjereno se pečeći na barskoj stolici gay-kluba u koji me odveo shvatila sam da će to biti zanimljivo novo prijateljstvo.
Zimsko.
Na kraju krajeva ko zna šta se zbiva. Ni moje vlastite opservacije nisu precizne i analitične kao nekoć.
Osjetila mi slabe, intuicija isto.
Vidim duplo...
Hlapim.
.
Post je objavljen 30.10.2006. u 10:22 sati.