Pozamašna zaliha euforije, good hair day, trbuh pun, al ne previše i dobar predosjećaj.
Dobaaaar
Bila sam «bomba» već u osam i po, a u pišljivih desetak minuta uspjela sam uvjerit 6 ljudi što su sami sebi obećali da će ostat doma i radit neki «pametniji poso» da ne kenjaju već mrdnu dupeta i idemo vani jer je proljeće još samo danas, i zatvorimo sezonu i ajmooooo.
Smiješile su nam se čak tri kombinacije; rakijanje u birtiji kod gazde koji nas fila komplimentima, a to nam svakako treba; fensi tulum na kojem sam silno htjela bit jer volim domaćina svim srcem svojim, i parti u Pauku na kojem nisam htjela bit, al dobro je zvučalo da i tamo možemo, ako hoćemo, ali nećemo.
Rakijanje je proteklo relativno glatko. Medica. Pijem brzo, pa se brzo i napijem. Moje staklene oči upratile su sedam čašica.
Ko zna koliko ih je bilo.
Walter nas je potom odvezao do lokacije broj dva.
Tulum je bio odličan.
Analni.
Vratio mi je nadu u bolje danasi kama sutra te uvjerio kako ljudi mogu jako fino živjet, samo kad hoće.
Skenirajući bezbroj zvona, prvo nam je upalo u oči ono ne kojem piše «Pleše», jer kod njega mora da se stalno čaga i tanca, a onda smo mi ko naručeni. Zatim je uslijedilo cer, kes, var i smij u kombinaciji sa nevjericom jer na jednom je parlafonu pisalo;
TULUM/ŽDERIĆ.
Zašto se ja tako ne prezivam??
Nečuveno!
Mislim, najbolja kombinacija prezimena od slavnih Požar/Palikuća (sa djecom; Ognjen i Iskra).
One kojima smo došli, našli smo na vrhu brda zvona; u hipu uskočili u metalno plavi lift i za tren bili na najvišem katu oblakodera. Dvadesetom.
Dva prezimena žive u malom stančiću sa pogledom koji obara s nogu i najrazmaženije. Imaju balkona više nego stana, a ono stana što imaju prekrasno je i podsjeća na Kjubrikov film. Odmah se imaš potrebu malo finije držat i povest neki malo kvalitetniji rauzgovor.
Onaj o idejama, ne o ljudima.
Domaćini su divni, ugodni i nadasve smiješni. Vole se, to se vidi iz aviona, i nije zanemarivo, nipošto.
Muzika plesna, vino fino, klijentela lijepa, zgodna, pijana i vesela.
Totalni preporod.
Naravno, u deliriju nakon, pozvonila sam obitelji Tulum, i nadam se da zbog toga neće biti kivni i jalni. Mora da su se već navikli, a ja se, osim toga, nisam rugala. Bilo je to iz čistog rispekta i volidbe.
Post je objavljen 30.10.2006. u 10:27 sati.