Marketing
Pad, pad, pad ...
Nisam sretan. Nisam sretan. Nisam sretan. Proveo sam užasan vikend sa Crvenokosom u kojem sam se osjećao apsolutno jadno i nezadovoljno. Nas dvoje smo u samoj srži potpuno različite osobe. Ne dijelimo nikakve zajedničke osobine, nemamo zajedničke interese i ne možemo zajedno razgovarati. Nakon dva dana provedena s njom, prva stvar koju sam napravio kada sam došao doma je bilo baciti se na gomilu količine hrane jako kasno u večer i prežderati se da ispunim taj osjećaj nezadovoljstva i praznine u sebe.
Ne želim to.
Ne želim žrtvovati samog sebe za nekog drugog. Moje zdravlje je meni jako važno. Ovakva prežderavanja sam imao kada sam bio s Danielom u vezi. Imam osjećaj da ću ih imati ako ostanem sa Crvenokosom.
Seks. Užaš. Osim u rijetkim slučajevima, nisam osjećao ništa dok sam spavao s njom. Ne prati me u seksualnom smislu. Nema tu potrebu toliko se jebati kao ja. To me uništava jer imam užasno veliku potrebu za seksualnim kontaktom. Proveli smo dva dana skupa i na kraju tog razdoblja poševili smo se dva put, drugi put preko moje volje. Jednostavno ne osjećam njezinu želju prema meni. Nema tu potrebu i ne shvaća moju. Isto kao i Daniela.
Što da joj kažem? Za sve ovo će zahtijevati primjere, ali osim za najočititije slučajeve ja nemam primjere za to. Ne pratim takve stvari. Samo znam da sam joj podilazio što sam više mogao da ju zadovoljim, a nisam dobio ništa natrag. Znam da će veza s njom biti veliko žrtvovanje s moje strane gdje ću morati odbaciti svoje zdravlje, seksualno zadovoljstvo kroz prozor.
K vragu, toliko sam se jadno osjećao da sam skoro počeo piti. Ne želim to. Ne želim se više tako žrtvovati za ikoga. Mrzim to. Mrzim jebeni osjećaj kojeg sada imam. Napuhan sam od hrane, osjećam se ružnim i neprivlačnim, glupim i nezanimljivima.
Želi da se preselimo u drugi grad. U redu. Nije loša ideja. Ima svoje prednosti, ali kada sam joj rekao svoje strahove glede toga u cilju da razgovaramo o tome, svoja mišljenja glede našeg života, rekla mi je da ona osjeća da ja nisam spreman za to. Mislim, što ona zna za što sam ja spreman ili ne? Kao i moji roditelji, ne čuje ono što joj govorim i zaključuje na prečac o meni zato što otkrivam svoje strahove i zato što nemam iste vrijednosti kao i oni. Ma neka se nosi. Dosta mi je toga. Dosta.
Ali, ima pravo. Nakon svega ovoga nisam spreman otiči živjeti s njom. Ne želim se žrtvovati za nešto što me neće zadovoljiti. Bio sam budala što sam si uopće dozvolio si zaljubiti se. Jučer sam učinio nešto što nisam već mjesecima napravio. Krenuo sam opet na put samouništenja.
Znate li što mi je bilo jako pozitivno u vezi s Opaticom? Mogao sam joj reći svoju sumnji ili problem, ona bi shvatila što joj govorim i zašto. I raspravili bi smo o tome. Dobio bi od nje nešto korisno s čim bi mogao raditi. Ne uvijek, ponekad bi mi rekla da ju to ne zanima , ali kvragu i to je odgovor, a ne prazna tišina sobe kojoj se eksponencijalno žalim bez jebenog feedbacka. Ne želim to. Jebemu. Mrzim samog sebe. Gadim si se. Jebena debela svinja bez kičme. Prokleta sam moruzgva koja se samo prežderava i žali, koja je nesposobna išta napraviti u životu. Mrzim se, mrzim se. Odvratan sam.
Post je objavljen 30.10.2006. u 09:44 sati.